Papa Franjo koristi svoj poseban stil upravljanja kako bi protresao Crkvu otkako je postao Papom 2013. godine

Otac Ernest Simoni, 88-godišnji albanski župnik, gledao je papu Franju na televiziji prošli mjesec kada je, na svoje zaprepaštenje, čuo da je Sveti Otac spomenuo njegovo ime.

Papa je na Trgu svetog Petra netom objavio da će taj jednostavni, sjedokosi rimokatolički svećenik, koji je mnogo godina proveo u albanskom komunističkom zatvoru, postati kardinal.

Bilo je to prvi put da je Simoni ili bilo koji od drugih 16 prelata koje je Franjo istodobno imenovao kardinalima, čuo za svoje promaknuće.

"Nisam vjerovao svojim ušima niti očima", rekao je Simoni za Reuters u Albaniji. "Papa je to izrekao, ali nisam mogao vjerovati. 'Je li moguće da on govori o nekom drugom Ernestu?', upitao sam se."

Međutim, još je važnije da gotovo nitko iz vatikanske hijerarhije nije znao za tu Franjinu odluku, koju je objavio 9. listopada pred tisućama hodočasnika.

Ta epizoda zorno ilustrira kako papa Franjo koristi svoj poseban stil upravljanja kako bi protresao Crkvu otkako je postao Papom 2013. godine.

U nastojanju da Crkvu otvori i približi vjernicima, Franjo ne otkriva karte pred konzervativnom oporbom.

Intervjui s desetak sadašnjih i bivših vatikanskih dužnosnika oslikavaju papu Franju, jezuita koji će napuniti 80 godina u prosincu, kao poglavara Rimokatoličke crkve koji uklanja posrednike između sebe i vanjskog svijeta.

Ne da nikome svoju crnu aktovku, drži se svoje vlastite agende i sam telefonira. Suprotno od dvojice svojih prethodnika Benedikta XVI. i Ivana Pavla II. koji su zajedno radili s vatikanskom birokracijom, poznatom kao Rimska kurija. Iza takvog Franjina pristupa stoji jasan mandat, koji su mu kardinali dali na konklavi, da reorganizira Kuriju.

U vatikanskoj se administraciji se tijekom desetljeća našlo na desetke najkonzervativnijih crkvenih dužosnika, dijelom i zbog toga jer su Franjini prethodnici Ratzinger i Woytila dovodili svoje pomoćnike i suradnike u Rim. Rezultat toga je Franjino uvjerenje da samo smanjenjem moći Rimske kurije Crkva može postati inkluzivna i otvoriti vrata marginaliziranima, kao što su homoseksualci i razvedeni.

Takav pristup je Franji donio neke pobjede, poput zaobilaženja konzervativnih biskupa u postupku pojednostavljenja ponišenja crkvenih brakova. Ali bilo je i neuspjeha, poput davanja previše ovlasti samo jednom kardinalu za rješavanje vatikanskih financija, pa ga je kasnije morao obuzdati.

Dio Franjinih kritičara iz Crkve kaže da nagli s odlukama i traže veću transparentnost. Smatraju da njegove odluke o uspostavi novih struktura, kao što su 'ministarstvo ekonomije' i vanjsko savjetodavno vijeće sastavljeno od osam kardinala iz cijelog svijeta stvaraju podjele i da je, umjesto toga, mogao pokrenuti promjene postavljanjem novih ljudi na čelo postojećih struktura.

Jedna od najvećih razlika između pape Franje i njegovih prethodnika je ta da je gotovo nemoguće utvrditi tko mu je, ako je itko, stvarno blizak.

Osobni tajnici Benedikta i Ivana Pavla II., Georg Ganswein i Stanislaw Dziwisz, uvijek su bili pored njih i služili kao moćni čuvari pristupa Papi, a usput i sami postali svojevrsni selebritiji.

Suprotno tome, šačica ljudi zna identitet dvojice Franjinih tajnika, Argentinca Fabiana Pedacchia Leaniza i Joanisa Lahzija Gaida iz Egipta. Obojica rade i druge stvari u Vatikanu i ne putuju s Papom.

"On ne želi nikakve filtere", kaže osoba koja Papu dobro poznaje. "Ponekad će reći jednom od svojih tajnika da 'ta i ta osoba dolazi za par minuta', a ovaj to prvi put čuje. Nekad kaže samo jednom, a drugi ne zna ništa".

Ove je godine jedan argentinski posjetitelj došao na vatikanska vrata i rekao da ga Papa očekuje. Švicarska garda morala se latiti telefona kako bi utvrdila da posjetitelj nije neki 'šaljivac'.

Ustanovljeno je da ga Papa jest pozvao, ali to nikome nije rekao.

Druga osoba bliska Franji kaže da se tako ponaša jer mu to daje slobodu da zaobiđe strog protokol i pravila komunikacije, a ujedno nitko iz njegova okruženja ne postaje nezamjenjiv, kakvi su bili suradnici prijašnjih papa.

Franjo voli kršiti pravila, a onda ih, kad šok splasne, i promijeniti. Dva tjedna nakon izbora dopustio je da žene sudjeluju u liturgijskim službama, što je dotad bilo rezervirano samo za muškarce. Koji mjesec kasnije je to i formalno ozakonio.

Sluša poručnike, a ne generale

Odreknuće Benedikta XVI. bio je vrhunac jednog od najturbulentnijih razdoblja u modernoj vatikanskoj povijesti, obilježenog skandalima, korupcijom, čak i uhićenjem papina sobara zbog odavanja vatikanskih tajni.

Jorge Mario Bergoglio iz daljine je promatrao kako se Benediktov pontifikat slama pod tim teretom.

Nakon što je izabran imenovao je ljude kojima vjeruje na srednje ili niske pozicije u vatikanskim dikasterijima, gdje mogu biti njegove oči i uši. Tako njegov tajnik Pedacchio radi i u kongergaciji za biskupe.

Monsinjor Batista Mario Salvatore Ricca, Talijan koji vodi gostinjsku kuću u kojoj Papa živi, dobio je položaj u Vatikanskoj banci i sada služi kao 'časnik za vezu' između izvršnog odobra i nadzornog kardinalskog povjerenstva koje je Franjo imenovao.

"On je ponekad kao zapovjednik koji ne mari što mu govore genereli. Zanima ga što kažu poručnici", rekao je neimenovani izvor Reutersu, dodavši da Franjo uživa u destrukciji neučinkovite vatikanske birokracije.

Nekoliko osoba s kojima je razgovarao Reuters kažu da se Franjo previše uzda u svoj prvi dojam kad su ljudi u piranju. Kada nekoga zavoli, postaje slijep na njihove mane, a kada mu se osoba ne svidi, teško može popraviti prvi dojam.

Franjo je tako bio zadivljen australskim kardinalom Georgeom Pellom kojeg je upoznao 2013. Činilo mu se da se taj bivši ragbijaš ne ističe samo svojom visinom i širokim ramenima nego i znanjem o financijama.

Zato ga je nekoliko mjeseci nakon izbora povuka iz Sydneyja u Vatikan i zadužio ga za novoosnovano 'ministarstvo ekonomije'. Dao mu je velike ovlasti, ali ih je kasnije djelomično opozvao jer se pokazalo da je Pell ipak potpao pod utjecaj Kurije.

Prenaglio je i s imenovanjem Francesce Chaouqui, 32-godišnje talijanske stručnjakinje za odnose s javnošću, u savjetodavno povjerentvo o reformi. Prije nekoliko mjeseci vatikanski sud proglasio ju je krivom za dostavljanje povjerljivih dokumenata novinarima.

Vatikanski insajderi navode primjere Pella i Chaouqui kao dokaz Franjina brzanja s odlukama.

Iako je dobra zdravlja, Franji je osamdeset godina i osjeća da nema dovoljno vremena za sve reforme koje želi, a to možda objašnjava zašto zna biti nagao u nekim odlukama.

U međuvremenu će skromni albanski župnik i 16 drugih crkvenih prelata na svečanom konzistoriju u subotu u Vatikanu dobiti kardinalski grimiz. Među njima su trinaestorica mlađih od 80 godina, što znači da mogu birati, a netko od njih i postati Franjin nasljednik.