Eros i tanatos. Ljubav i smrt. Puna dva sata smijeha i suza, dva sata s jednom od najpomaknutijih obitelji - muškarcima obitelji Topalović

Sinoć se u zadarskom kazalištu tražilo mjesto više. A kako i ne bi, kada su nam u goste stigli sjajni glumci Kazališta Kerempuh s fantastičnom predstavom "Maratonci trče počasni krug".

Eros i tanatos. Ljubav i smrt. Puna dva sata smijeha i suza, dva sata s jednom od najpomaknutijih obitelji - muškarcima obitelji Topalović.

Svaka je obitelj nesretna na svoj način, no nesreće i spletke u obitelji Topalović koje oslikavaju onu balkansku mudroliju na sjajan je način iz djela srpskog dramatičara Dušana Kovačevića adaptirala Iva Milošević.

Već pri samom spomenu naslova komedije ˝Maratonci trče počasni krug˝ javljaju se brojne asocijacije. Možda je manje poznata činjenica da je filmu prethodila drama koju je Kovačević napisao na trećoj godini studija dramaturgije (´72.). Ona se uskoro zatim postavlja u Ateljeu 212 u režiji Ljubomira Draškića, a nepunih deset godina kasnije Slobodan Šijan prema njoj režira legendarni film

Najstarijeg Topalovića Maksimilijana glumi Vilim Matula, Aksentija Elizabeta Kukić, Milutina Nikša Butijer, Lakija Hrvoje Kečkeš, a najmlađeg Mirka Luka Petrušić.

Kristina je Maja Posavec, Đenka Đavo Tarik Filipović, Bili Piton Filip Detelić, Olja Mia Anočić-Valentić, a Pregažen čovjek Ivan Đuričić.

Mirko Topalović volio bi pisati i putovati svijetom sa svojom nježnom djevojkom Kristinom, ali sve se urotilo protiv njega, umire najstariji član obitelji, Pantelija, i bit će prisiljen pridružiti se onome što mrzi - pogrebnom ''biznisu'' kojega njegova obitelj iz generacije u generaciju obavlja i više nego uspješno.

Obitelj je to koja se bez imalo skrupula odnosi prema svima oko sebe, ništa im nije sveto, a u kojoj mjeri, pokazat će se kasnije u predstavi... Ko je vas poznavao ni pakao mu neće teško pasti, jedan  je od upečatljivih zaključaka sa scene.

Ova crnohumorna melodrama ujedno je i društveno-politička satira, a odličnan izbor glumaca za pojedine uloge čini je izuzetnom.

Posebno bi istaknula Elizabetu Kukić koja u ulozi Aksentija jednostavno osvaja publiku od prve minute.

Tu je dakako i neprepoznatljiv Vilim Matula, svojevrsna verzija Njegove visosti Broja 1 (grupa TNT), ali bez važnih monologa. Nikša Butijer solidan je kao Milutin, kao i Hrvoje Kečkeš u ulozi Lakija, Mirkovog oca.

Tarik Filipović nesumnjivo uživa u ulozi bistrog zavodnika, a Maja Posavec kao Kristina u početku je nevini cvijetak, da bi kasnije čak i progovorila na sceni. Mia Anočić Valentić igra sluškinju obitelji koja je sve svoje žene - pokopala!

Odvratnost obitelji Topalović redateljica je odlično demonstrirala upravo u scenama sa ženskim likovima, pa tako silovanje prolazi bez ijedne riječi, Kristina zapravo uopće i ne govori, jedva je se čuje i kada je Mirko ubija.

A njegova transformacija koju mu je pružio Luka Petrušić zaista je impresivna - od šmokljana do frajera, od luzera do ubojice. 

Ivan Đuričić je nesretnik kojega Topalovići jedne noći pregaze na cesti i odlučuju se na, a što drugo nego, likvidaciju leša!

Dijalozi su ono što predstavu definitivno čini ''punim pogodkom'' i ona i danas korespondira s vremenom; nenametljivost scenografije i bizaran glazbeni background tu su da podcrtaju samu priču; priču koja liječi smijehom.

"Smrt je prijelazna bolest", kaže Aksentije, a nažalost, predstava pokazuje da je u određenim okolnostima prijelazna bolest i samo Zlo.

"Maratonci" su završili u stripu, mjuziklu, pa čak i operi - očito s eformula Dušana Kovačevića pokazala uspješnom. A zadarska publika ansambl Kerempuha i te gadne, gadne Topaloviće nagradila je iskrenim aplauzom!