Živko Nižić, adaptirajući ''Kate Kapuralicu'' Vlahe Stullija, koja je u zadarskoj verziji postala predstava ''Stoše od Foše'', snažno se vezao za likove Stoše, Perke i Šime, a to je za posljedicu imalo tekst ''Od Foše do Atlantide''. Kako je i najavljeno, ova ''najzadarskija predstava'' sinoć je premijerno izvedena u Hrvatskom narodnom kazalištu Zadar.

Nižić je galeriju Zadranima dragih likova smjestio u suvremeno vrijeme, u Zadar i na Ravu, gdje Dora De Pan (Pandora) pronalazi ''centar svita'', sklonište za svoju kutiju. ''Od Foše do Atlantide'' bio bi daleko slabije ostvarenje da se režije nije prihvatio Ivan Leo Lemo, iza kojeg je velik broj uspješnih projekata. On je predstavio dao potrebnu težinu, te je iz svih potencijala koji su mu bili na raspolaganju izvukao maksimum.

''Od Foše do Atlantide'' vodi nas na otok, u masline, u lokalnu krčmu gdje dane provode Mimi Zadarski, Šime, Venci i Notajo, pučki filozofi, ljubitelji damižane neskloni motici; u zadarsku tavernu gdje usluge pružaju dame sumnjiva morala. Niz fragmenata obojanih lokal-patriotskim nijansama razbijaju glazbene točke, koje se kreću od svima poznatih dalmatinskih pjesama poput ''Vratija se Šime'' ili ''Da nije jubavi'', sve do varijacija hitova Abbe (''Money, money, money''), Daleke obale (''Noć je prekrasna'') i Beyoncine ''Crazy in love''.

Najjači glazbeni dio dionice su Gradske glazbe Zadar, koje odgovaraju komičnim nitima teksta. U cijelom tom cirkusu svojom se glumom ponajviše ističe, očekivano, Jasna Ančić u ulozi Stoše. Bez dlake na jeziku, Jasnina Stoše nalazi se u sudbini Penelope koja očekuje povratak voljenog Odiseja Šime, kao i u interakciji s Pandorom čiju božansku personu utjelovljuje Žana Bumber. Valter Šarić, Venci Jurin i Mimi Zadarski na sceni se sjajno zabavljuju. I to je sasvim dovoljno.

 

Marija Šarić Ban, kostimografkinja, pogodila je ''u sridu'', te tako dala neophodni vjetar u leđa cijelom projekt, uz pomoć Verdane Stipaničev

''Od Foše do Atlantide'' u cjelini, pučka je priča s elementima melodrame i fantastike, a pjevanje i ples vode je prema cabaretu. Za glazbeno-plesni dio zaslužne su najvećim dijelom mlade nade pod koreografskim mentorstvom Martine Thomas. U sjajnim kostimima, Perkine ''odlikašice'' zavode i služe uglavnom kao slabo koordinirana atrakcija. Nešto su bolje kada oplakuju meštrovicu Palminu. Šarenim društvom laka morala pridružila se Anđela Ćurković Petković, koja se izdavaja iz ekipe kojom dominira Antonela Grubić, prpošna Perka.

Dvije spomena vrijedne uloge ostvaruju Vinko Radovčić kojemu, nakon što je bio Nepoznati Netko u Krležinoj predstavi ''Adam i Eva'', očito odgovaraju nadnaravna stvorenja s pripovjedačkom funkcijom, te Ivica Pucar - Steven, simbol svega onoga što predstavlja gladno kapitalističko grlo Zapada. Zbog njega Stoše dolazi u kušnju ''ići u Brisel, u velike šolde'', a sve kulminira kaotičnom apokalipsom kada Pandora otvara kutiju, a iz nje izlaze sva zla - taština, naivnost, ludost, srditost, lijenost, pohlepa, očaj, požuda, zavist. To je scena koja frca od velikih misli kao što su ''Žene na vlasti bit će moćne, bit će boginje'' i ''Nema više čovječanstva'' koje se možda može prevesti u ''što je nama naša emancipacija dala'' i ''Gladne smo zvijeri žedne vlasti, novca''.

Nižić je svoj tekst nesumnjivo uronio u nasljeđe prosvjetitelja, a njegova vrijednost ponajviše leži u činjenici da u suvremenoj domaćoj književnosti nedostaje djela koja pronose zadarski identitet . ''Moje su masline bile prije Europe i posli nje'', reći će Stoše.

Simple living, high thinking, kopajte i filozofirajte. Na samome kraju, otvara se novi početak, a on leži u blagu koje je tu, koje je naše stoljećima. U maslini je spas! U maslini, u motici, u povratku korijenima.

To je naša Atlantida, raj na zemlji!