Kultura

Na probi predstave ''Od Foše do Atlantide"

U zadarskom kazalištu sprema se farsični show

U zadarskom kazalištu sprema se farsični show

''Stoše od Foše'' jako je popularna predstava, za koju se uvijek tražilo mjesto više. Ivan Leo Lemo se nada da će na tragu toga biti i nova predstava - ''Od Foše do Atlantide''

Deset je sati i u prostorijama Hrvatskog narodnog kazališta, iza scene, okupljaju se glumci. Stiže i redatelj, Ivan Leo Lemo. Svi oni već tri tjedna dolaze na probe za predstavu ''Od Foše do Atlantide'', u produkciji HNK Zadar, koja čini svojevrsni nastavak uspješnice ''Stoše od Foše'' Vlahe Stullija.

Dramski tekst ''Od Foše do Atlantide'' autorski potpisuje prof. Živko Nižić, koji je adaptirao tekst Vlahe Stullija ''Stoše od Foše'', a režiju Ivan Leo Lemo.

Kava je na stolu, a dok se glumci pripremaju za scenu, listaju scenarij i komentiraju dnevna događanja, započinje naš razgovor s Ivanom Leom Lemom. S nama je i Nina, najpoznatija pudlica u Zadru, ljubimica Venci Jurina, koja će se također, uz svog vlasnika, pojaviti u predstavi.

''Predstava se radi prema aktualnom tekstu, koji se događa danas, za razliku od teksta Vlahe Stullija, koji se odvija u 19. stoljeću. Našu ''ekipu'' čine Valter Šarović, Mimi Zadarski, Venci ''Kalelarški'' (smijeh), Jasna Ančić, Mirko Šatalić, Vinko Radovčić, Žana Bumber, Antonela Grubić, Dunja Ercegović, Ivana Begović, Martine Thomas.

Riječ je o jednom političko pučkom spektaklu s glazbom i prostitutkama. Radnja se odvija pet minuta prije kraja svijeta. ''Stoše od Foše'' bila je pučka priča s elementima melodrame i fantastike, a ovo je žanrovski i semantički drugačija predstava. Ima puno više dramaturških niti koje pletu cijelu priču i gotovo da se radi o cabaretu'', priča nam Lemo.

Stoše od Foše

Bit će to svojevrsni farsični show, najavljuje redatelj, koji elemente pučkog kazališta koristi kao krhotine razbijenog mozaika, tako da su režijski i tekstualni pristup sasvim drugačiji. Gledateljima će zasigurno biti interesantno usporediti slične likove u različitim okolnostima.

''Stoše od Foše'' jako je popularna predstava, za koju se uvijek tražilo mjesto više. Lemo se nada da će na tragu toga biti i ova predstava.

Bit će zanimljiv i glazbeni dio koji će podsjetiti na mjuzikl - ''Od Foše do Atlantide'' predstavit će devet songova, neki su originali, a neki prepjevi; varijacije poznatih songova u novim aranžmanima. Upravo songovi predstavi će dati štih pop kulture, pa će se svidjeti i mladoj publici koja se u posljednje vrijeme oduševljava glazbenim serijalima kao što je ''Glee''.

Uz rad u Zadru, Lemo u Zagrebu priprema predstavu ''Povratak Filipa Latinovitza - Bobočkina priča''. Nakon toga ide u Pulu, gdje će raditi na tri jednočinke Tijane Vukić, koje se događaju u starom Egiptu. Mitološki je to tekst koji Lemu izuzetno privlači.

''Volim tekstove koji imaju duboko korijenje. Mitologija me jako zanima. Kada ne radim, istražujem mitologije, religije, putujem po svijetu... najviše po Bliskom Istoku, to mi je strast'', otkriva nam Lemo.

Scenografiju potpisuje Vesna Režić, kostimografiju Marija Šarić Ban, Nebojša Lakić glazbu, a koreografiju Martine Thomas, koja je u projekt je uključena na preporuku ravnatelja HNK Zadar, Renata Švorinića. Lijepa i talentirana, Thomas se plesom bavila u New Yorku, a danas pjeva u grupi ''Black coffee''.

Provokacija, kvaliteta, avangarda - kako privući mladu publiku u teatar, u poplavi ''brzine'' koju nam nameće moderna tehnologija i mediji? I što je još važnije, kako ih zadržati? Lemo smatra kako je najvažnija usmena predaja; preporuka.

''Kazalište je stvar istine. Pokušavamo stvoriti jedan imaginarni svijet koji bi trebao biti istinitiji od one iluzije o kojoj svakodnevno slušamo i čitamo. To ne moraju biti površne, histerične ili pop-kulturne predstave. Puno sporije, kompleksnije i teže predstave jednako privlače mlade. Ne smijemo ih podcjenjivati ili im stavljati etiketu ''to vole mladi''. Naravno, u teatru je potrebna doza koncentracije. U nama svima je višak informacija, buka, a kazalište jest medij strpljenja i rituala,'' kaže Lemo.

Scenograf mora biti dramaturg, redatelj mora imati glumca u sebi, glumac mora imati redatelja na umu - tako Lemo komentira česti ''slučaj'' prelaska glumaca u redateljske vode. U teatru nema zidova, a ljudi na sceni postaju performeri koji i pjevaju, i plešu, i glume.

Koliko sveopća kriza utječe na to što sve više ljudi dolazi na predstave? Lemo nam kaže kako je to logično. ''Gledanje dnevnika, čitanje novina i ispijanje kave je eskapizam, a doći u kazalište postaje jedina oaza stvarnosti. Na sceni se oslobađaju vrline, ljubav, sloboda, suosjećajnost, tolerancija, sve te osobine su žive. One ljudima nude osjećaj za zajedništvo, za etično, te se čini kako sudjeluju u nečemu što je vječno. Te su kategorije vječne, one ostaju spletene oko naše duše, tako da gledanje predstave koja ''miriše'' na transcedentalno, ima veliki učinak. Kriza može biti blagoslov''.

''Stoše od Foše'' jedna je od onih predstava koja je iznimno privukla publiku, i ne samo u Zadru. Ivan Leo Lemo podsjeća kako je i ''Tko se boji Virginije Woolf'' trajala čak tri sezone. Zadarske predstave često gostuju, poput ''Sarah Bernhardt''.

''Već peti put radim u Zadru, tu sam - doma. Imam puno prijatelja i suradnika ovdje. S nekima radim po drugi ili treći put, to je jako dobro, ne moramo se jedni drugima dokazivati, jednostavno se prepustimo, lakše se zaigramo. Baš sam navučen na Zadar'', priznaje nam Lemo, koji posebno ističe Vinka Radovčića. Taj se mladi glumac po prvi put okušao u režiji (''Adam i Eva''), a Lemo je jako zadovoljan i s mladim glumicama koje mu je Radovčić preporučio. ''Od Foše do Atlantide'' stoga uspješno spaja mlade talente s ''veteranima''.

 


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.