Svaki umjetnik ima san. Stanko Abadžić svoj je san pronašao u Pragu. Ovaj ugledni fotograf rođen je u Vukovaru, a godinama je živio u Njemačkoj i Češkoj. Tamo je otkrio ljubav prema fotografiji, a ta ljubav traje već 15 godina. Od fotografije i za fotografiju Abadžić živi, kako nam je otkrio prilikom gostovanja na 'Jadranskom stolu' na Sveučilištu u Zadru.

 

'Kada sam se '95 godine našao u Pragu, osjetio sam da je to grad magične snage. Znao sam da sam na pravom mjestu. Tri dana i noći radio sam foto-dokumentaciju grada i tako je nastala 'Praška serija'. Prvu monografiju rasprodao sam u samo godinu dana. Mogu zapravo reći da me Prag oblikovao kao umjetničkog fotografa', kaže Abadžić. Njegovi se radovi mogu naći u tri svjetske galerije, a treba istaknuti to što je pobornik 'nearanžirane fotografije' i snimke izrađuje u analognoj crno-bijeloj tehnici.

'Cijelo okruženje Praga naprosto je motivirajuće. Tu vlada jedna nevjerojatna stvaralačka klima. Male zgrade i uske uličice su zanimljive, a sam centar nije neonski osvijetljen, sve je nekako žućkasto, kao u doba Franza Kafke', pojašnjava Abadžić, koji je nastojao izbjeći one klasične, turističke motive i tražio je 'svoj Prag'. Njegove su fotografije čudesne upravo jer u sebi ne nose naznaku suvremenosti u kojoj su snimljene.

U sklopu 'Jadranskog stola', čuli smo i nekoliko anegdota iz Abadžićevog fotografskog iskustva, te koje su prednosti analogne fotografije. 'Važna je kvaliteta, ne kvantiteta. Ispucate 500 slika, jedna od njih bit će dobra. Možete biti majstor u Photoshopu, ali ja na svojim negativima imam dokazni materijal. Bez obzira na sve mogućnosti digitalne fotografije, stare se tehnike ponovo vraćaju, a crno-bijela fotografija je vječna; preživjet će baš kao što su preživjele klasična glazba i klasično slikarstvo', zaključuje Abadžić.

Kritičari Abadžićeve radove opisuju kao slike sna ili blijedog tračka prošlosti. Izlagao je u Americi i Japanu, te je dobitnik mnogih nagrada i priznanja.