Obezvrijeđujemo li male stvari, a upravo nas one dovode uspjehu? Koliko bi vam danas pomoglo jedno druženje s prijateljima, ugodna šetnja, uživanje u hrani, uživanje u nekoj aktivnosti, sportu, glazbi?

Današnji stil života na nama radi pritisak kao da ne živimo sada i ovdje. Sve je nešto kad budem još ovo, kad obavim još ovo, kad postignem još ovo, kad i još…

Životi se odvijaju u našim mozgovima, a sadašnjost, potrebe duha, potrebe tijela zovu nas da sada „utišamo glave“. Tko zna hoćemo li biti živi idućeg dana, tko zna hoće li se neke stvari odvijati i bez da s njima „razbijamo glave“. A koliko smo kava mogli popiti s bliskim ljudima uz more.

Imate li i vi problem ne odlaska na koristan put, jer nisam još obavio/obavila nešto, nije prilika. Tko određuje prilike? Tko donosi važne odluke i tko upravlja našim životima? Pogriješit ćemo? Pa što?

Jednom ćemo i pogoditi. Upoznat ćemo bitne ljude na putu uspona i padanja, naučit ćemo cijenit druge i sebe na putu pokušavanja, živjet ćemo svoje živote osjećajući sve ono što on nosi. Koja je druga svrha postojanja osim slušanja svog srca? Volite tu ženu? Pa volite…

Želite baš to u životu? Pa napravite sve da to ostvarite. Čiji je to san? Vjerujete li u ispravnost svoje duše?

Prolazim danas nekim starim putevima, pozdravljam ljude koji nisu bili zaslužni da ih se nazove ljudima… što bi bilo da smo i mi ostali među tim ljudima, i ne razvijali se na neke druge puteve. Na nama je hoćemo li izabrati kvalitetnije puteve, ljude s kojima možemo biti ono što jesmo. O nama ovisi hoćemo li reći ne. To se možda neće svidjeti ljudima s kojima dijelimo mjesto, grad, dom, odnose, ali mi se nismo rodili da živimo tuđe ciljeve.

Ponekad je bolje ispasti i smiješan, ili buntovan, ali svaka promjena za sobom nosi promjene starih energija, starih stvari. Na nama je hoćemo li preuzeti odgovornost, stisnuti zube i ponekad dobiti kaos.

Ali svaki prirodni mir nastao je uz uzburkanost kaosa. Svaki porod ženu je bolio. Sjećam se citata Paula Coelha da je jedino stalno što u životu imamo; promjena. Vjerujemo li životu da nam donosi ono što treba? Je li nekad teško? Jest. "Tresu li nam se gaće" nekad od straha? Da.

Gubimo li zbog promjena gubimo ljude, neke stvari i nešto što je dosada bilo stalno? Gubimo, da. Ali gdje bi danas bili i tko bi danas bili da nas nije malo pralo, da nismo malo izgubili?

I upravo zato, svakog dana možemo napraviti užitak u onom što imamo. U zdravom obroku, u užitku s djecom, partnerom, prijateljima. U namjeri da danas napravimo za sebe nešto što zaista volimo. U namjeri da izađemo umjesto da sjedimo kući, jedemo čips i gledamo televiziju. U namjeri da shvatimo da mi kreiramo naše živote.

Želim nam svima više trenutaka u sadašnjosti, jer hoćemo li doživjeti sve te „brije iz naše glave“ pitanje je. Sadašnjost se živi mirisajući, kušajući, slušajući, dodirujući...

I ljubav se vodi jedino u sadašnjosti, kućni ljubimac se njeguje uživajući. U djetetu se uživa fokusirajući na njega. Znaju se dogoditi čudne situacije kada se prepustimo, neki ljudi onako „otpadnu“, neke brige same od sebe nestanu i često dolazi spoznaja da je zdravlje i ljubav ono što nam treba sada.