Ostalo / Intervjui

Uoči koncerta

Nedžad Salković: Sevdalinka je moj ahab, ona je u svakoj pori mojega bića

Nedžad Salković: Sevdalinka je moj ahab, ona je u svakoj pori mojega bića

Zovu ga Princem sevdaha. Njegovo ime sinonim je za emocije, glazbu koja dira u skrivene kutke srca. Godinama oduševljava ljubitelje sevdalinki - specifičnog glazbenog izričaja, a u nedjelju gostuje u zadarskom klubu Arsenal

Razgovarali smo s Nedžadom Salkovićem!

Poštovani g. Salković! Dobrodošli u Zadar - recite nam jeste li već bili u Zadru ili je ovo vaše prvo predstavljanje zadarskoj publici?

Moram naglasiti lijepi Zadar. Na više načina sam vezan za Zadar. Kao prvo tu sam bio na odsluženju vojnog roka, a već decenijima tu žive meni dragi ljudi kod kojih rado navraćam kad god sam u prilici. Ovo nije moje prvo predstavljanje zadarskoj publici jer sam imao mnogo velikih nastupa prije rata. Imao sam priliku nastupiti i u vašem kazalištu. To mi je posebno drago jer je kazalište ambijent koji meni najviše odgovara.

Zovu vas i Princem sevdaha - laska li vam ova ''titula'' ili vas suptilno tjera da nadmašujete i vlastita očekivanja i interpretacije?

Moje kolege su me tako davno prozvale iz razloga jer sam u cijelom svom životu vodio računa ne samo o pjevanju nego i o nastupu, te svome izgledu.

Bila mala ili velika dvorana, ja sam uvijek nastupao isto i imao poštovanja prema publici, a i samoj sevdalinki.

Uvijek sam vodio računa o svom izgledu i želio sam dati najbolje od sebe.

Titula mi prija i daje mi zadatke da uvijek budem uredan i neponovljiv.

Zanimljivo je da skoro nikada nisam nastupao sa istom kravatom.

Sve se to vidi i primijeti na meni. Postoje 3 elementa:  poštovanja prema sevdalinci kao posebnoj muzici, poštovanje prema publici
i poštovanje prema samome sebi.

Izuzetna mi je čast što sam 27. svibnja na inicijativu Europske akademije nauka i umjetnosti postao član sa zvanjem akademika, u odjelu umjetnosti. To je kruna mog dosad urađenog.

Jedinstveni koncertni program pod nazivom „Sevdah u Lisinskom" ove godine slavi jubilej i u uvijek rasprodanoj dvorani V. Lisinskog u Zagrebu održat će se po deseti, jubilarni put. Repriza ovog koncerta održat će se par dana kasnije u Zadru, 13. studenog sa početkom u 20 satiu ilirijinom Arsenalu. Eminentne pjevače sevdaha koji će se okupiti na predstojećem koncertu i svu ljepotu sevdalinki - bosanskih, tradicionalnih i gradskih ljubavnih pjesama publici u Zadru pjevat će: Nedžad Salković i druga velika imena: Enes Begović, Reuf Feković, Marija Šestić, Vesna Hadžić, i Azra Husarkić. Pjevače će pratiti vrhunski orkestar maestra Dinka Mujanovića 

Kada ste se nepovratno zaljubili u sevdah?

Ja sam sa sevdalinkom rođen, ona je u mojim genima. Ona je u svakoj pori mog bića, nasljedstvo mojih predaka. Ona je u meni i dio mene. Oslovljavam je kao „Neprolaznu damu".

Svaki koncert je nova priča, novo iskustvo, nova prilika za povezivanje s ljudima - prilaze li vam ljudi nakon koncerta i žele s vama podijeliti svoje emocije koje su doživjeli slušajući vas? Pamtite li neke posebne prilike?

Mogao bih danima pričati o svojim iskustvima i koncertima. Ali ispričat ću vam najnoviju priču. Nastupao sam 8.11. u KD V. Lisinski na 10. jubilarnom koncertu „Sevdah u Lisinskom". Nastupao sam na svih deset koncerata i uvijek bio jedan od vodećih izvođača. Tu moram posebno istaknuti i pohvaliti producenta i organizatora gospodina Tomislava Kašljevića koji je inače rodom iz Zenice, ali sada živi i radi u Zagrebu. On je najveći promotor sevdalinke na ovim prostorima. Na koncertu je također bio i gradonačelnik grada Zagreba, gospodin Milan Bandić, za kojeg moram kazati da je bio na svih 10 koncerata.

Na samom početku pozvan sam da zajedno sa gradonačelnikom te gospodinom Kašljevićem kažem nekoliko uvodnih riječi. Govorio sam o jubilarnom koncertu te sam iskoristio priliku i gospodinu Bandiću poklonio bocu prave šljivovice koju ja i zet pravimo, a koju još nisam imamo priliku probati. Rakija je bila stara 10 godina. Gospodin Bandić se zahvalio te mi predložio isto što mi gospodin Kašljević već duže vrijeme govori, a to je da održim solistički koncert u Lisinskom. Gradonačelnik se ponudio da bude pokrovitelj koncerta. Smatram da je to zaslužila takva jedna dvorana, a i sama publika.

Kako je sevdah ''preživio'' do danas? Što on znači za vas osobno i koliko se mijenjao vaš odnos prema toj specifičnoj glazbenoj priči od vaših početaka karijere do danas?

Kao što sam rekao, ja sam sa sevdalinkom od mog rođenja pa eto, Boga mi nekoliko decenija. Ja imam običaj reći da je to moj najbolji ahbab. A ahbab je kod nas najbolji prijatelj. Eto uvijek smo nas dvoje zajedno.

Zahvaljujući toj pjesmi ja sam prošao skoro čitav svijet i uvijek sam nastojao i mislim uspijevao da tu sevdalinku svugdje prezentiram na najbolji mogući način. I ljudski i umjetnički.

U sevdalinki imate puno bosanskih riječi. Nedavno sam saznao, kad sam gostovao na HRT-u da u Hrvatskom jeziku ima puno turskih riječi. Tako imate i u sevdalinki. Ona je apsolutno autohtona, gradska pjesma. Ona nije ruralna jer ona na selu nikada nije imala uspjeha. Oni imaju svoju neku muziku.

Putujete i ne planirate u glazbenu mirovinu. "Sevdah u Lisinskom" u Zagrebu već je glasoviti nastup, gostovanja u Beogradu, Novom Sadu, Rijeci, Puli, Splitu... pune li vas nastupi energijom?

Što se tiče putovanja i nastupa, istina je da sada manje putujem i nastupam. Biram one koncerte za koje smatram da će biti lijepo onima koji vole ono što ja pjevam, počevši od „Ne klepeći nanula", ili „Nije mi lako, stari se polako", ili „Jesen u vrtu mom". To su pjesme koponirane. Ja uvijek pjevam pjesme koje su ukompovane. Važno je da je njihova tekstualna i umjetnička vrijednost mora biti makar približna vrijednosti sevdalinke. Idem tamo gdje su fini ambijenti za donošenje tih mojih pjesama i tamo gdje ljudi žele to da slušaju, da im bude lijepo,a i meni.

Znate, ja sam pjevao mnogim svjetskim poznatim ličnostima, a posebno mi je bilo, eto to nisam nikad pričao, da sam imamo čast pjevati pokojnoj princezi Diani. Bila je u Tuzli i ona je poželjela da upozna malo našu tradiciju, od hrane pa sve do naše umjetnosti. Tako sam ja bio pozvan, i u nekoliko navrata sam joj odpjevao oko 20-ak pjesama. Samo harmonika i ja. Zamolio sam prevoditeljicu da joj pokuša prevesti koliko je to moguće. Ona je zaista uživala, te je na tiskovnoj konferenciji neznajući moje ime, pohvalila mene kao umjetnika te rekla da joj se posebno dopala moja boja glasa, a znamo da je ima priliku slušati najveće svjetske zvijezde.

Također je dodala da je šteta što ne pjevam na engleskom jeziku.Za nju je to bilo nešto specifično. Sve su novine objavile članak da je to bila „Sevdalinka za princezu".

Što mislite o mladim izvođačima, imate li za njih kakvu kritiku ili savjet?

Ja sam otprilike, kako mnogi tvrde, posljednji klasik kad je u pitanju sevdalinka. Imate puno onih koji vole sevdalinku, ali malo je onih koji znaju da je slušaju. A isto tako ima puno onih koji vole da pjevaju sevdalinku, ali ne na način kako treba.

Jel ima puno tih tumača, pjevača sevdalinki koji pjevaju po 20, 30 godina i ako u tim stihovima ima neka turska riječ oni je pjevaju a neznaju što pjevaju.

Da bi ste vi unijeli svoje emocije morate znati o čemu pjevate. Ja ih upitam pa što si sad tu pjevo, a oni kažu neznam. Znači, to nije dobro.

Kao što rekoh, ja sam pobornik klasičnog tumačenja sevdalinke.

Napravit ću komparaciju. Možete obuči ovo ili ono odjelo, ali kad obučete smoking, vi ste uvijek elenganti u bilo kojem kraju svijeta, gdje god nastupate. Znači sevdalinka je za mene klasična. Mogu da je usporedim sa hranom. Imate zdravu hranu koja je prirodno uzgojena, to je ta klasična sevdalinka. A imate onu nezdravu, veštačku hranu, to je ova moderna, koji se izvodi danas.

Ni protiv koga naravno neman ništa. Ima dosta talentovanih mladih izvođača, međutim nemaju puno strpljenja za to. Neće da stručno priđu učenju i proučavanj sevdalinke, jer svi, kao što je na kraju krajeva danas život, sve je ubrzano, jurnjava na sve strane i oni bi želili da preko noći postanu nešto što nije moguće. Sevdalinka se pjeva nako ko šta se nekad živjelo. Polako, tiho, lijepo, nenametljivo. Ona ne trpi i nedozvoljava nikakva zavijanja, deranja na svemu onom što je klesano vjekovima.

Meni je nepojmljivo da vidim nekoga na televiziji da pjeva sevdalinku sa bradom, neobrijan, neoprane kose, u nekim trapericama poderanim. Ona je nešto što valja poštivati.


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.