„Jučer sam pričao s dječakom od 5 godina koji mi je rekao da ga nešto jako muči. Rekao mi je da nema curu, a jako bi je htio. Pitao sam ga kakvu točno curu želi? Visoku, nisku, crnu plavu? Rekao je da ne zna. Onda sam ga pitao: da li možda želiš neku koja je dobra i koja se smije? Oduševljeno mi je rekao: E to, to mi je najvažnije! I da se igra i da priča sa mnom!

Onda me zabrinuto pitao: A kako da takvu curu nađem? Ja sam mu otkrio staru tajnu: da bi takvu curu našao, moraš biti isti takav. Moraš biti dobar, smijati se, igrati se i pričati. Onda takva cura nađe tebe. Dječak je bio sretan i zadovoljno je rekao: Pa to opće nije teško! Pitam se, možemo li i mi „veliki" na taj način funkcionirati i učiniti da ono što želimo pronađe nas jer smo mi u pravom stanju?"

Ovaj tekst pronašla sam nedavno  na web stranici Igora Čerenšeka, mentalnog trenera u Hrvatskoj. Jedna od niza motivacijskih pričica koju možemo tamo pronaći. Iznenadila me činjenica da  mlada muška osoba ima toliku sposobnost u poticanju ljudi, a uz predan rad i maštu i kreativnost.

Kako on kaže. „Ljudi su kompleksni pa je samim time i njihova motivacija kompleksna, ne postoji jednostavan način i rješenje, treba puno promišljanja i pripreme prije nego što se pokrene bilo koja promjena ako želimo da zaživi i rezultira uspjehom.„ 

Znam da je radio s poznatim sportašima, jedan od njih je i Damir Martin. Kroz svoje tekstove volim da se educiramo svi zajedno o spoju sporta i psihologije, točnije o povezanosti uma i tijela. Svi znamo da kada se bolje osjećamo, sve nam nekako „bolje ide". Ako možemo „bildati mišiće", zašto ne možemo to raditi i svom umu, psihi i duhu.

Možemo, ali često ili imamo otpor, neznanje, strah. Iz tih razloga zamolila sam Igora da nam odgovori na pitanja vezana uz motivaciju samog sebe na fizičku aktivnost. I da, dogovorili smo se da pišemo samo iz onog motivirajućeg, inspirativnog trenutka. Za najbolje čitateljima. Već što ste otvorili i krenuli čitati ovaj tekst, znači da negdje želite napraviti jedan koračić. Nadam se da ćemo uspjeti u motivaciji- vas i sebe. 

Igore, zašto ljudi imaju otpore kada kreću, uvijek krećemo „od sutra"? 

Ljudi imaju otpor prema promjeni jer iako im promjena donosi možda nešto objektivno novo, loše se navike održavaju iz nekog razloga. Svakog nešto motivira da ustraje u navici koja je naizgled loša. Promjena bi u tom slučaju značila gubitak koji treba nadomjestiti. Također, za promjenu je potrebna hrabrost, koju rijetki imaju, spremnost na neuspjeh, rizik bez garancije, vjeru.

Mnogima danas i to nedostaje pa je lakše stvoriti kvalitetan otpor, opravdanje i sasvim legitimno objašnjenje zašto se nešto ne može, odnosno izgovor za prosječnost i vlastiti „status quo" po pitanju napredka. Godinama ljudima pomažem u procesu pokretanja promjene i mogu reći da prvi korak počinje s odustajanjem od vlastitih izgovora. 

Što donosi fizička aktivnost zapravo čovjeku? Isprepleće li se psihička i fizička aktivnost, djeluju li jedna na drugu? 

Aktivnost je nešto što je u opisu ljudi, aktivnost znači život a neaktivnost smrt. Mnogi umiru fizički, a mnogi psihički, bez obzira na godine. S obzirom da smo mi ljudi gotovo savršen spoj psihičkog i fizičkog, jedno značajno utjeće na drugo. Mentalno zdravlje je pod velikim utjecajem fizičkog zdravlja i obratno. Naše misli i osjećaji utječu  na naše ponašanje, ali i na naše tijelo.

Ako se aktiviramo u svakom pogledu, to bi značilo da nešto mijenjamo, mičemo se s mjesta, pokrećemo promjenu, a sebe vraćamo u balans i ravnotežu,  koja je danas često narušena zbog manjka bilo kojeg oblika aktivnosti. Možemo reći da je fizičko od psihičkog nerazdvojivo. Iz tog razloga i naši grupni programi Mentalnog Treninga za opću populaciju, sadrže i fizičku komponentu treninga. 

Čuli smo puno o pozitivnim afirmacijama, koliko nam mogu pomoći?

Pozitivne afirmacije mogu pomoći, ali samo ako su istinski naše, ako nam odgovaraju, ako u njih doista vjerujemo. Isto tako, pomažu ako ih koristimo svaki dan, ako nam služe kao podsjetnik za početak ili kraj dana, na ono što je doista važno i ono u što doista želimo vjerovati. U korištenju afirmacija treba biti sustavan kao da uvodite novu naviku. Jednom nije dovoljno da bi funkcioniralo. 

Kako ti  kao mentalni trener motiviraš sam sebe? Imaš li neke male tajne? 

Mene motivira komunikacija s drugima, razmjena iskustava, upoznavanje, učenje, pisanje, ostavljanje traga, ponekad i pohvala, zahvalnost, vjera, odgovornost, rokovi, ciljevi, vrijednosti. Što reći, tajna je da svaki dan po malo koristim više manje sve od navedenog. Odgovornost prema drugima i uvjerenje da je uloženi trud najvažniji, su mi svakodnevno dovoljno jaki motivatori.

Pokreće li fizička aktivnost i pokretanje nekih drugih polja u životu?

Često se dešava da uspjeh na jednom životnom području za sobom vuče i uspjeh na nekom drugom, slično je s neuspjehom i s promjenama. Realno, teško je mijenjati životne poteze bez da utječu na život u cijelosti. Ako niste sigurni od kuda krenuti, odaberite bilo koje područje i napravite prve korake, putem ćete otkriti neki novi prostor za napredak. 

Žene često kreću na neku aktivnost jer „žele smršaviti i izgubiti kile"? Nije li pametnije imati neki drugačiji stav vezan za prehranu i sportsku aktivnost. Neki koji je više orijentiran na naš balans i dobrobit, a ne „moram ovo ili ono"? 

Pa bilo bi bolje razmišljati o tome što žele ostvariti  a ne što žele izgubiti (kile). Ljudi nisu posebno motivirani gubiti, ali dobiti žele svi. Pametnije bi bilo razmišljati o tome što bi sve moglo biti bolje ako promjene neke svoje navike. Navike se ne mijenjaju lako, pa bi bilo poželjno mijenjati i sebe i svoje stavove i testirati svoja uvjerenja.

Svakako nije dobro "morati", bolje je željeti, znati zašto nešto želimo, napraviti dobar plan ostvarenja i pokrenuti promjenu. Zato već godinama provodim grupne i individualne programe mentalnog treninga jer ljudima često nedostaje struktura, plan i podrška. Motivacija je često tu, ali nije uvijek pravilno usmjerena. Također, važno je i da svaki dan na neki način pratimo naš napredak i odamo si priznanje za svaki učinjen korak. 

Hvala Igoru na odgovorima. Možemo pratiti njegove motivacije na njegovoj web stranici i na Facebook stranici.

Nadamo se da ćemo ga susresti i u našem gradu, a da će nastaviti nizati svoje uspjehe i pomoć drugim ljudima. Iza ovog ne preostaje nam ništa drugo nego da razmislimo što mi stvarno želimo. Ako danas krenemo, za dva mjeseca- više nismo početnici. Ali mi smo ti koji krećemo, mi smo ti koji odlučujemo, mi smo ti koji uzimamo papir u olovku i radimo plan.

Nitko nas ne poznaje bolje od samih sebe. Svi uspješni ljudi bavili su se nekom fizičkom aktivnošću,motivirali su sebe i druge i „radili na sebi". Nije bitno koliko imate godina, kojeg ste spola, ni hoćete li krenuti na triatlon ili u malo bržu šetnju, ali činjenica je da promjena dolazi, kada se mi pokrenemo.

A „mi", ti ni ja, ni on... nismo samo tijelo, nismo samo um i nismo samo duh. Potrebno je pokrenuti sve, tada će se „sve" vratiti natrag k nama. Žrtve života ostaju uvijek njegove žrtve. No,  oni koji postaju svjesni da su kreatori, da su moćni i da su sposobni donositi pozitivne promjene, oni ih i donose. Korak po korak, dan po dan.