Ostalo / Intervjui

voditeljica glazbene udruge libreto

Ivana Habuš: Dajmo djeci da pjevaju i plešu!

Ivana Habuš: Dajmo djeci da pjevaju i plešu!

Prije nekoliko godina „slučajno" sam se našla u Glazbenoj udruzi Libreto. To je za mene bilo iskustvo koje ću pamtiti zauvijek. Kao neki mali dječji glazbeni šareni raj, pun pozitivne energije i smijeha. Djeca plešu, igraju se, druže, uče i pjevaju u nekakvoj stručnoj, a obiteljskoj atmosferi.

Od tada voditeljicu ove udruge Ivanu Habuš volim „imati" u svojim tekstovima. Obožavam ljude koji s posvećenošću i ljubavi rade svoj posao, a posebno je to bitno je za rad s djecom. Djeca uče ono što će im kasnije možda spasiti  teške životne trenutke, ono što će im pokazati neke pozitivne kreativne adaptacije. Dolazi nam vrijeme kada možemo malo više biti kući s našom djecom, uz božične pjesmice i malo pokreta.

Pala mi je na pamet  ideja da pitam Ivanu da napravimo jedan tekst na temu- Dajmo im da pjevaju i plešu. Stavljam se u kožu današnjih roditelja, često smo preumorni, brinemo se da bismo svi skupa preživjeli, nemamo vremena kako su imali nekada možda naši roditelji. Ali dječje potrebe uvijek su dječje potrebe. Pjesma, ples, zabava, igra- ono je što je nužno za njihov razvoj.

Evo što Ivana Habuš, inače profesorica i stručnjakinja kaže o svemu tome.

„Ako bih negdje mogla prebivati, uvijek i zauvijek, i uvijek nanovo izabrati baš to isto mjesto, nikada ne promijeniti cilj, smjer i fokus, onda bi to bilo - u glazbi. I za glazbu. Uvijek joj držati stranu i uvijek joj dati za pravo da govori umjesto mene. Jer ona to čini bolje. Jače. Ekspresivnije.

Jer je to jedini, najneposredniji i najtočniji jezik kojim želim govoriti. I svi ga razumiju. Baš svi, na bilo kojem dijelu zemaljske kugle. I anđeli i ljudi. Na njemu se podjednako i raduje i tuguje. No glazba nije tek emocija, trenutak, doživljaj. Glazba je, za onoga tko joj je dopustio da se nastani u njegovom životu, čitav svijet. Milijun njih. Glazba je SVE.

Možete li svome djetetu pokloniti veću dragocjenost od konstantnog osjećaja slobode, nesputane radoznalosti koja stalno pronalazi odgovore na sva svoja pitanja, radosti, sreće i divljenja samome sebi unutar procesa kreativnoga izražavanja kroz koje duboko, jasno i neposredno upoznaje i sebe i svijet oko sebe? I stalno se nanovo divi vlastitim iskustvima, doživljajima i dosezima?

Djeca koja pođu na samostalno istraživanje samo svog, individualnog glazbenog puta pod budnim i brižnim očima svojih mentora, zasigurno će imati sasvim posebno djetinjstvo. Čarobno djetinjstvo. Odrastati uz stalne, pomno probrane i antologijske glazbene kulise, znači biti oplemenjen od malih nogu, okrenut ka razvijanju mnogih vrlina te kognitivnih, socijalnih, emotivno - psiholoških i socijalnih aspekata vlastite ličnosti, a što će se sigurno izuzetno pozitivno odražavati na svim ostalim životnim planovima.

Baviti se glazbom znači biti izložen i uživati u kvalitetnim glazbenim podražajima od najmanjih nogu, učiti se pravilno analizirati i kritički promišljati o svim glazbenim oblicima, stilskim razdobljima i pravcima, znači upoznati vlastiti vokalni instrument, zavoljeti ga i pjevati najboljom mogućom verzijom vlastitoga glasa i/li izabrati jedan od instrumenata kao najprikladniji medij vlastitoga izražavanja kroz razne melodijsko - ritamske bajke koje redovito i neupitno imaju happy endove...

Izabrati glazbu znači doživotnu posvećenost. Jer glazba zapravo izabire tebe i doslovce joj više ne možeš pobjeći niti je izbjeći, uz doručak, ručak i večeru. Čak niti u snu. Izabrati glazbu veoma često znači i spontano osjetiti u vlastitom tijelu i srcu neutaživi impuls za stvaranjem te čarolije koja u tolikoj mjeri opčinjava i raduje sve ljude - i one koji je stvaraju, podjednako kao i one koji u njoj uživaju kao publika.

Samostalno proizvoditi glazbu, vokalno ili na izabranom instrumentu, znači biti na najželjenijoj mogućoj destinaciji na svijetu koju u mašti jedva da i možeš zamisliti toliko živopisno i slikovito. I osjećati se beskrajno sretno, samopouzdano, ugodno i ispunjeno dok to činiš. Dok pjevaš i/li sviraš, iz tebe kao da izvire na tisuće srdaca koja onda željno lete ka svom odredištu, u svijet, šireći srca slušatelja do onih mjernih jedinica koje su našim običnim očima nevidljive i nedodirljive. Ti si svega toga itekako svjestan i ta te reakcija i sinergija s publikom nadalje motivira da sve više vremena posvetiš marljivom i predanom radu jer vrijediš upravo onoliko koliko i u kojoj mjeri usrećiš i nadahneš sve ljude kojima si okružen.

Dok pjevaš, sviraš i plešeš, ti ne treniraš tek svoje glasnice, prste ili mišiće. Značajno poboljšavaš vlastitu verbalnu i neverbalnu komunikaciju. Razvijaš vizualnu i auditivnu percepciju, kreativnost i apstraktno mišljenje te vježbaš grubu i finu motoriku. Bolje i brže pamtiš i opažaš te se lakše odlučuješ na djelovanje. Stječeš praktično znanje o kvalitetnom raspoređivanju te organizaciji vlastitoga vremena. Opuštenije si, ali i odgovornije dijete koje sve svoje obaveze izvršava na vrijeme. Ne posjeduješ strah od javnih nastupa te se sjajno umiješ nositi sa stresnim situacijama, uključujući bilo kakvo izlaganje javnosti i javne nastupe u kojima si pravi maher. Jednako dobro rješavaš matematičke zadatke, spretan si na satu tjelesnoga odgoja, radiš veoma zapažene crteže, a sadržaj i smisao pročitane lektire memoriraš i shvaćaš pročitano s nevjerojatnom lakoćom. Tečno, brzo i lako učiš strane jezike...

Svaki je trenutak proveden uz glazbu, bilo da je riječ o njezinu slušanju, muziciranju, pjevanju ili plesanju, dokazano dobitna karta za ulaganje u cjelokupni zdravi rast i razvoj svakog mladog bića. Budući da već posjedujemo saznanje o tome što ta karta točno predstavlja i kuda nas putokazi točno vode, koliko je u stanju obogatiti, višestruko oplemeniti i nadograditi kvalitetu dječjeg života i svijeta, svaki bi je roditelj čije dijete izrazi i najmanju želju za obrazovanjem u tom području ljudskoga djelovanja svakako trebao kupiti bez razmišljanja.

Glazba jest najčistiji i najjasniji jezik duše, a sreća, radost i razvijanje vrlina kod svakog pojedinca njezino su glavno određenje i odredište. Kojim bi „prvim" jezikom Vaše dijete trebalo progovoriti?

Mi „glasamo" za sljedeće- dajte im da budu radosni, nasmiješeni i zadovoljni dok rade najbolji posao na svijetu, a što ih čini velikima i ponosnima i u Vašim i u vlastitim očima. Dajmo im zajedno da pjevaju i plešu!"

Hvala Ivani na unošenju pozitivnosti i korisne teme na stranice našeg portala. Jednom sam čitala, vjerujem u to- da su molitve koje su pjevane- prirodnije i prije uslišane.

Pokojni maestro Ljubo Stipišić Delmata, „otac klapske pjesme"  rekao je: svaki naš izgovoreni glas odlazi negdje u Svemir, kada je odaslano s dobrom namjerom i iz duše, to je nešto što može biti samo iscijeljujuće za svih. Učimo našu djecu da pjevaju, da plešu- od koga će naučiti slaviti život?

Od koga će naučiti vještine kako se opustiti i uživati u životu? I to je ono što se treba naučiti i što je jako bitno. Vrlo često obitelji u kojima se ne pleše, ne pjeva, ne zabavlja, ne opušta. Ostaju takve obitelji, jer svaki novi član uči ono što vidi od njih prije.

Slavimo život, koristimo ono što nam je dano, ukazujmo djeci na takve stvari. Umjetnost je spoj discipline ako ju želimo kroz nju naučiti, izražavanja sebe, opuštanja, zabave, utjehe. No prije svega sebi i svojoj djeci treba dati dozvolu- biti sretni, biti svoji.


Reci što misliš!