Goran Bare, karizmatični frontmen grupe Majke, uoči koncerta u klubu Arsenal (22. prosinca), za naš portal govori o stvaralaštvu, modernoj tehnologiji i poplavi hladnih, bezidejnih političara

Vrijeme je da se krene...!

Vraćate se ponovo u klub Arsenal, zadarska publika dobro se sjeća posljednjeg koncerta na tom mjestu, predstavit ćete nam između ostalog i novu pjesmu...

Drago mi je što dolazimo u Zadar, jer se u Zadru uvijek dobro osjećam!

Nakon toliko godina na pozornici, sastavljate li okvirnu set listu prije ovakvih koncerata ili se događaju improvizacije?

Da. Za svirku napravimo okvirnu listu pjesama, a onda nas koncert nosi i odlučuje hoćemo neke stvari svirati ili mijenjati nekima koje možda i nisu na spisku.

Nerijetko komentirate društvenu i političku situaciju u Hrvatskoj - ova je godina bila definitivno burna i stvorila je - kako to mediji često kažu - još dublje podjele u društvu. Treba li počistiti ''staru gardu'' i dati šansu nekim drugim ljudima?

Stara garda političara čisti sama sebe, a mladi političari su pravi birokrate, tipičan primjer tog novog vala je naš premijer Plenković - puno hladnih riječi, bez pravih poruka.

Glazba spaja, obuzima i liječi. Možete li uopće zamisliti život bez glazbe? Kada bi je se morali odreći, čime bi je mogli  zamijeniti- knjigama, filmovima ..?

Glazba, lirika za nju (ili obratno) su postali neotkidivi dio mene. Ja sam se se pretvorio u sve to - tekstovi , glazba, nastupi- jer to živim već trideset godina, ne postoji linija koja nas dijeli. 

To možda najbolje opisuje tekst za pjesmu 'Vrijeme je da se krene' , u početku smo bili razdvojeni, da bi u jednu noć postali jedno.

Ja samo pjevam ono što mi se događa.

Jeste li ikada razmišljali o tome da objavite autobiografiju ili zbirku pjesama, zapisa i sl.?

Vjerojatno... probao bih sve. Glede autobiografije ili poezije i proze, ne znam još što će biti, vidjet ćemo.

Kakav je vaš stav o čudesima moderne tehnologije i što ona sve donose i mijenjaju u samom pristupu i dostupnosti glazbi, odnosu glazbenika i slušatelja? Jesmo li previše zaokupljeni virtualom?

Moj problem je što nemam Internet, ali uskoro kad uselim u jubilarni, deseti stan, uvesti ću sva ta čudesa, koja su po meni dobra stvar.

Količina svega i svačega odbija nas koji smo iz doba prije cijele te revolucije, ali meni iskreno i ne smeta. Mislim to je velika tema koja zahtjeva veliki odgovor.

Bit ću kratak, ako znaš šta želiš, onda je to to. A klincima koji sviraju poručujem - svirajte bez obzira na sve (dok se može).