Ostalo / Intervjui

uoči promocije monografije

Jurica Gašpar: Stukli smo gruba mora i okusili soli - vrijedilo je!

Jurica Gašpar: Stukli smo gruba mora i okusili soli - vrijedilo je!

Donosimo vam priču o predanom radu na izuzetnom istraživanju koji je započeo kao "Avantura svjetionika". Razgovaramo s Juricom Gašparom, jednim od najvećih ''krivaca'' za objavu monografije "Legende svjetla"

Na našem portalu već smo imali priliku predstaviti projekt "Legende svjetla". Od prvog dana rada na ovoj izuzetnoj priči do danas prošao si ''sve i svašta''. Možeš li nam otkriti kada je sve započelo i je li nadraslo tvoja očekivanja?

Legende svjetla: Olujno nevrijeme ispred Palagruže Kako je nastajala monografija "Legende svjetla" Jurice Gašpara

Najprije moram zahvaliti eZadru, jer je bezrezervnom podrškom u startu stao uz naš projekt Avantura svjetionika, što je bio terenski dio istraživanja. Tada smo imali viziju finalne ideje, no samo smo se jako optimistično nadali da će sve biti točno kako smo zamislili.

Započelo je davno (smijeh), ali prošlo je 3-4 godine od kad smo se baš udružili Gordan Smadilo, Igor Goić i moja malenkost, pa smo uz pomoć kapetana Vlatka Ignatoskog stukli gruba mora, nagledali se svega i okusili soli da bi teškom mukom stavili ovo djelo u korice.

Rekao bih da je nadraslo svačija očekivanja jer obići 48 zastavica na golf igralištu nije lako, a kamoli jako udaljenih morskih hridi u sred ničega, gdje treba pristati, snimiti bonacu i valove, ali i privoliti izolirane ljude da podijele svoju priču s nama. Prijatelje naučiš cijenit po grubome, pa tako i podršci u baš takvim trenucima.

Za one koji nisu dovoljno upoznati s projektom, što istaknuti kada govorimo o jadranskim svjetionicima? Kako ih Hrvatska ''tretira'', a kako se to radi u svijetu?

Za sigurnost plovidbe na moru danas je zadužena državna firma Plovput, čije je sjedište u Splitu.

Svjetionici su samo onaj najmonumentalniji i vizualno najuočljiviji dio ogromne mreže od preko 1200 objekata pomorske signalizacije na našoj obali Jadrana. Tako da je Hrvatska što se sigurnosti na moru tiče jedna od najnaprednijih zemalja svijeta i to sa sigurnošću mogu reći. Danas je sve pod daljinskim nadzorom, pa i kad se dogodi neka havarija ili kvar, samo sati dijele taj trenutak od stavljanja sustava u potpunu funkciju.

Igor Goić i Jurica Gašpar na Poreru

Da bi sve funkcioniralo kako treba, oni najudaljeniji svjetionici i danas unatoč svemu trebaju posadu. U razgovorima sa stručnjacima iz tog polja, doznali smo kako mnoge pomorske zemlje dosta uče od nas.

Na koji način dolaziš do svih tih zanimljivosti o svjetionicima, tko su svjedoci nekih drugih vremena kada su oni bili ''živi''?

Legende su priče koje ponekad nemaju živu potvrdu, ali legende su i ljudi koji su nam toliko fascinantni i drugačiji da ih kolokvijalno nazivamo tako. Upravo stoga knjiga i dokumentarac nose naziv Legende svjetla.

Anegdote i stvarne priče iz života, svjetioničari su najčešće pričali kolegama, obiteljima, susjedima na kopnu ili ribarima i rijetkim putnicima namjernicima koji slučajno svrate na lanternu. Baš zato jer se posade s vremenom izmjene, na nekim lokacijama s njima i te priče nestanu, ali poneke se usidre i ostanu do današnjih dana. Do njih smo dolazili na najrazličitije načine, od svjedoka vremena i osobnih iskustava, pa do starih novinskih zapisa i rijetke arhivske građe.

Svjetioničar Robert Fatović, Grujica

Koliko ti je profesija novinara pomogla da zaplivaš u ovaj projekt? U Gradskoj loži predstavljaš monografiju, dio cijele priče?

Činjenica da sam u Zadru radio kao novinar Novog radija čitavo desetljeće, a gotovo još jedno živio prije toga kao student povijesti i geografije, pomogla mi je puno.

Zapravo sve su to karike lanca koje su dovele do ovog danas. Jedno bez drugog ne bi išlo, pa kad bi se krenuo samo zahvaljivati, ne znam gdje bi počeo, a gdje završio. Zaustavio bi se recimo na mojim radnim kolegama i razumijevanju u trenucima kad sam trebao slobodne dane da bi obilazio svjetionike, prof. dr. Mithadu Kozličiću kao najmjerodavnijem stručnjaku u povijesti pomorstva Jadrana, te Gradu i Županiji koji su bezrezervno podržali projekt na način da mi danas možemo tiskati prve primjerke ove knjige.

U Gradskoj loži predstavit ćemo djelić ove priče, jer niti ne stignemo više, jer bi morali pričati satima. Neka ostane i malena doza tajanstvenosti... Smisao i koncept knjige je da svatko tko je uzme u ruke, bez ikakvog redoslijeda otvori na slučajnu stranicu i upije priču i fotografiju. Možda potom onda tu legendu prepriča nekom drugom.

Oštri Rat, Zadar

Tko su posljednji hrvatski svjetioničari? Kakva je njihova budućnost posebno u okviru europske zaštite kulturne baštine?

Posljednji čuvari svjetla na Jadranu svestrani su i duhom jaki ljudi. Tehnološki napredak je očit, no to ne mijenja činjenicu da jedino takvi mogu podnijeti osamu i raditi odgovoran posao gdje si prepušten doslovno sam sebi.

Ovaj projekt je, nadamo se, korak više ka probijanju svjetla hrvatskih svjetionika na tlo Europske Unije. Jer upravo kako Austriju, Italiju i Hrvatsku veže Jadran prije i tijekom gradnje svjetionika, veže nas i europska sadašnjost ali i budućnost.

Naša udruga Lux Mediterraneum ovdje neće stati, pa Legende svjetla nosimo u Beč i Bruxelles uoči 2018. godine, okruglog dvjestogodišnjeg jubileja kad je osobno austrijski car Franjo II. upalio prvo svjetlo na Jadranu.

I to ćemo zasigurno primjereno zabilježiti na najvišim razinama. Ali o tome, kad dođe vrijeme... Jer, kako nam je kazao jedan svjetioničar: „Svitlo triba gorit, a riba se mora lovit“. 

Reci što misliš!