Kao uvijek, skidamo stereotipe i pričamo otvoreno o životnim temama. Već smo imali intervju sa terapeutkinjom seksologinjom koja je pričala o tome kako se u našem mentalitetu sramimo svojih mjesečnica, kako se intimni organi u našem jeziku nazivaju „stidnicom“, kako blokiramo sebe kao seksualna i prirodna bića.

Danas ćemo govoriti o još jednoj tematici na drugačiji način- trudnoći. Ne dopustite da sami ne donosite odluke o životama svojih mališana i svojih vlastitih.

Eva Gerner je vrlo iskusna primalja koja je detaljno i susretljivo odgovarala na ono što nas zanima.

Ne ulazite u klopku gdje će vas ljudi koji se i sami nisu bavili svojim životima „ustrojiti“ njihovim putevima. Strah, pa onda ono „jedi za dvoje“, ne izlazi iz kuće nakon poroda, ne peri kosu i sl. Imate stručnjake, imate web izvore, imate knjižnice i knjige.

Nadamo se da ćemo vam uspjeti prenijeti koju korisnu informaciju, neovisno o spolu i dobi. Idućih pedeset  godina neće biti važno koji auto vozite, u kakvoj kući živite, koliko novaca imate u banci na računima ili kakvu odjeću nosite. No, svijet može biti bar malo bolji jer ste odigrali važnu ulogu u životu djeteta. Ovo je životna tema.

Draga Eva, hvala što si se odazvala proširiti važne informacije našim čitateljima, pa da počnemo. Reci nam koliko je bitno da se žena u vrijeme trudnoće i babinja posveti  sebi i djetetu,da se oslobodi suvišnih tereta i stresa?

Vrlo je značajno da se žena tijekom trudnoće posveti više sebi, malo uspori i više odmara. Trudnoća je duga promjena žene u majku. Trudnica je kao cvjetajuće stablo, krhka, čista otvorena, ali i ranjiva. Na kraju ove pustolovine nju čeka dar i to zaljubljeni pogled bebinih očiju zato bi trebala žena-trudnica što više uživati, smijati se i pogotovo slušati sebe, svoje tijelo i bebu.

Koliko i kako točno bi otac djeteta trebao biti uključen u proces trudnoće, ali i kasnije?

Tijekom poroda se iz žene rodi majka, rodi se beba i rodi se tata. Rodi se obitelj. Pa je veoma važno da je otac djeteta uključen u cijeli proces. Treba se i on pripremiti na svoju ulogu oca. Nije bitno da je muž  prisutan na porodu, bitno je kako se dogovore što žele skupa i što im odgovara. Žena-trudnica mora imati osjećaj da je voljena i sigurna, da se može nasloniti na svoga muža.

Što je prirodan porod o kojem ljudi puno pričaju?

Jedan veliki mit je da je prirodan porod  alternativni porod. Prirodan porod je zdravi porod, u koji se nije kemijski interveniralo. Zdrav porod nije alternativni porod, ali je proces koji bi trebalo bezuvjetno omogućiti za svaku zdravu ženu, zdravu trudnicu.

Čitala sam knjige Dr. Christiane Northrup gdje spominje „doulu“. Što je to „Doula“?

Doula je naziv za posebno školovanu ženu koja, pruža trudnici tijekom poroda psihičku, ali i fizičku potporu. Doulu ne možemo zamijeniti s primaljom, jer nema potrebno medicinsko školovanje. Glavno načelo njezinog posla je pratiti trudnicu tijekom trudnoće, poroda i babinja, pružati joj emocionalnu podršku. Doula prati roditelje na njihovom putu i pomaže u ispunjavanju njihovih želja i predodžbe o porodu.

Pomaže u stvaranju pozitivne atmosfere tijekom poroda, gdje se rodilja osjeća sigurno, može se opustiti i potpuno se fokusirati na svoj porod. Poznaje rodilju, zna njezine predodžbe o njezinom porodu, i zato njoj može pružati specifičan vrstu podrške. Trudi se rodilji pomoći proći porod i iskustvo s njim tako da bi imala što bolji doživljaj. Doula ne pruža medicinske usluge. Kvalicifirana doula ima općenito znanje iz područja psihologije, medicine, zakonodavstva, dojenja i brizi o djetetu. Registrirane doule se i dalje trebaju usavršavati i napredovati u svome poslu.

Svima su poznati „savjetnici i dušebrižnici“ iza samog poroda s nametanjem o tome što bi trebalo i kako? Kako bi se žena trebala u to vrijeme zaštiti i brinuti o samoj sebi?

Najbolje je slušati samu sebe i svoju intuiciju. Nakon poroda potrebno se tuširati, pogotovo ako je bila koja ozljeda ili šivanje. Ja sam svoje babinje provela u tuš kadi. Treba biti čisto i suho. Naravno tuširanje toplom vodom pomaže i tijekom dojenja. Rodilja ne smije zaboraviti brinuti se za sebe i ona se treba osjećati lijepo. Treba što više spavati, kad beba spava i ona bi trebala spavati. Treba uključiti očeve, bake i dide u njihove nove uloge. Tako kako su nju mazili i pazili tijekom trudnoće tako ju treba i tijekom babinja, da se prilagodi i navikne na svoju novu ulogu majke. Žene-majke slušajte sebe i svoju intuicije, vi ste najbolje  majke za svoje dijete.

Što je poslije porođajna depresija, o njoj se malo priča i kako je žena može spriječiti?

Poslije porođajna depresija je jako ozbiljna tema više za psihologa/psihijatra. Ja sama sam prošla nakon prvog poroda poslije porođajni „blues“, to je lakša forma. U takvoj situaciji je najbolje otvoreno pričati o svojim osjećajima i puno plakati, ne sramiti se svojih osjećaja, zamoliti obitelj da vam pomogne u kućanstvu ili s bebom i malo odmarati. Tijekom moje druge trudnoće dobro sam se pripremila, eliminirala sam sve što me ljuti, ometa, bilo ljudi ili stvari.

Isplanirala sam porod gdje sam navela što želim a što ne. Za mene je bilo ključan „bonding“ i da sam bila samo sa svojom obitelji. Osjećala sam se super bez ikakvih problema. Žena-trudnica se može jedino zaštiti da se dobro pripremi na porod, da zna što želi, da ima podršku i da uglavnom zna da je ona najbolja za svoje dijete,  da radi sve što misli da je najbolje i uživa u životu, biti zahvalna jer život je prekrasan.

Ne priča se puno o seksualnim odnosima u trudnoći, tabu još uvijek. Kakva je preporuka za seksualni odnos u trudnoći?

Seksualan odnos tijekom trudnoće ovisi o svakome kako se trudica osjeća.  Svaka trudnica bi trebala slušati sebe, ne treba se bojati da će beba nešto osjetiti, ili vidjeti. Samo će osjećati sreću i ljubav jer tijekom seksualnog odnosa  izlučuje se hormon ljubavi oxitocin koji je vrlo poželjan. Ja uvijek svojim trudnicama preporučam da imaju seksualan odnos, pogotovo pri kraju trudnoće. Trudnice su prekrasne, nisu ni debele ni ružne. Trebale bi biti  tretirane kao kraljice.

Jel istina da je ženama što su starije teže rađati ili je to individualno i još jedan stereotip?

Postoji veći postotak mogućeg rizika. Prvo je tu problem sa začećem, drugo može biti rizična trudnoća i teži porod, ali to su samo postoci. Treba biti toga svjestan. Svaka žena je posebna i sve dolazi u pravo vrijeme kad je čovik ili žena spremna. Starija trudnica može imati savršenu trudnoću i porod i mlađa može imati rizičnu trudnoću i rizičan porod koji može završiti i carskim rezom. Sve ima svoje, istia je da je veći rizik, ali ako se dorbro pripremi i zauzme stav da je sve u redu, sluša svoje tijelo svoju bebu i uživa u svakom trenutku trudnoće onda sam sigurna da će proći sve savršeno i baš kako treba.  Ne treba se opterećivati previše rizicima ili negativnim mislima, što ako? Svaka žena je posebna, a tako i trudnoća i porod.

Što se sve događa u našim tijelima u vrijeme trudnoće i poroda, a da toga nismo ni svjesni? Uzimamo li savršenost i potencijal našeg ženskog tijela zdravo za gotovo?

Trudnoća je čudo prirode. Žena ima 9 mjeseci na to da se pripremi na život s djetetom. To je prirodan proces koja svaka žena ima u sebi. Zato bi se žena tijekom trudnoće trebala posvetit sebi i djetetu. Pričati s njim, maziti ga paziti ga i pripremati ga na porod, da osjeti da ga volite i čekate njegov dolazak. Skroz smo se kao žene izgubile, više ne vjerujemo u sebe, u svoje tijelo, sve slušamo osim svoje intuicije, a kamoli dijete/bebu. Priroda zna što radi i zašto. Živimo prebrzi život, slušamo druge i uopće ne slušamo sebe. Gdje su nestali rituali, gdje je nestala sreća, veselje.

Nitko se više prema trudnici ne ponaša kao da je kraljica, da nosi ljudsko biće, nitko nju više ne nosi na rukama. Trudnoću su u svoje ruke preuzeli liječnici i tretiraju svaku trudnoću kao bolest, mogući rizik, previše se radi ultrazvuka, svaki put vaginalni pregled, vađenje krvi zbog onog ili ovog. Žena se skroz izgubila, izgubila svoje osjećaje svoje intuicije. Trebalo bi na svaku trudnoću gledati posebno i tako nju i tretirati, ako postoji rizik i tako se treba prema tome postaviti, ali ako je trudnoća zdrava, tako bi se trebalo prema njoj postupati. Zašto ne može voditi zdravu trudnoću primalja koja je za to educirana.

Samo postoji strah od mogućih rizika. Strah od poroda, od dojenja, strah da li ću biti dobra majka, žena, hoću li ću znati što bebi treba. Same sebi smo  stavile ova uvjerenja u glavu i okolina nas još u tome podržava. Ne kažem da ne treba poslušati savjet, ali uzeti iz toga što meni odgovara. Razmišljati, stati malo. Trudnice ili žene općenito bi se trebale više slušati, uživati, smiješiti se, plesati, uživati u hrani, imati seksualne odnose, smijati se, paziti se i maziti se. Na porod bi se trebalo pripremati.

Napraviti porođajni plan, što želim i što ne želim. Biti što više informirana. Svaka žena može imati prekrasno iskustvo. Porodom se ne rađa samo bebanego i majka i otac, rodi se obitelj i to treba poštivati. Kad žena preuzme svoj porod u svoje ruke, preuzme odgovornost da može sve. Priroda je tako napravila da možemo. Trudovi su prirodni to je jedina prirodna bol i tako i treba pristupati prema tome. S druge strane ako se netko osjeća sigurnije kad odgovornost prepusti u druge ruke i to može biti u redu.  Treba svjesno pristupati trudnoći i porodu.

Kako žena može raditi na svom disanju koje će joj pomoći u vrijeme poroda? Isto tako postoje i neki drugi načini poroda, u vodi, sa stolčićem, sjedeći… Dajte nam malo više riječi o tome.

Treba svjesno pristupati porodu, pripremiti se, napraviti plan, što želim, što ne želim. Tijekom poroda dati sebi vremena, često se i bez razloga ubrzava porod. Potrebno je slušati svoje tijelo, svoju bebu. Informirati se. Zauzeti položaj koji vama najviše odgovara, fokusirati se na disanje, disati polako smireno u trbuh, nekome pomaže izvođenje grlenog zvuka, nekome glasno, grleno  „aaaaa“…pri disanju, bit je da se opustite, prepustite svome tijelu, djetetu koji se rađa.

Sve će vam tijelo samo reći, kako disati i što raditi. Kod mene na vježbama treniramo trbušno disanje da se podsjetimo kako treba disati ako tijekom poroda  izgubimo kontrolu, počnemo paničariti i prestanemo disati. Vjerujem da će se rodilje koje su vježbale disanje tijekom trudnoće sjetiti i započeti trbušno disanje te tako olakšati porod. Naravno treba poslušati što primalja ili liječnik kaže, ali kao savjet.

Često se događa da svoju odgovornost zbog straha ili nesigurnosti prebacujemo  na druge  i poslije njih ili sebe krivimo za loše iskustvo, dolazi do problema sa dojenjem i do poslije porođajnih depresija, dugo sebe krivimo i tražimo put prema svome djetetu. Tražimo put kako biti ponovo žene, supruge, majke. Zato treba svjesno razmišljati o porodu, o tome koje mogućnosti za rađanje stoje na raspolaganju u rodilištu, kao lopte, stolčić, u kojem položaju mogu rađati. Po meni je najgori položaj na leđima, zato bi ga trebalo izbjegavati.

Je li istina da dijete u trbuhu čuje naše glasove, glazbu i priče?

Beba čuje i osjeća sve. Čuje majčin glas, srce, zvukove iz vanjskog svijeta. Osjeća mirise i okuse. Osjeća je li  mama sretna, plače li ili se živcira. To sve utječe na bebu. Zato bi svaka trudnica trebala neko vrijeme posvetiti sebi, maziti se paziti se, veseliti se, smijati se i uživati. Treba se osjećati kao kraljica. Slušati glazbu koja ju smiruje, relaksirati. Može posebno slušati glazbu za dijete, npr. Mozarta. Sve što vas veseli je uredu. Meni osobno se jako sviđa Garbh Sanskar music for pregnany ili Devu Premal. Možete i preko trbuha direktno puštati bebi glazbu koju želite.  Postoji i Lullababy rock za bebe, ja imam U2.

Što kada žena ne želi npr. umjetne trudove, a u  bolnici ih dobije?

Nad ovim pitanjem sam baš puno razmišljala. Možda bolje pitati što napraviti da njih nedobije uopće. Nesmije se ali zaboraviti da pričamo o zdravoj trudnoći i zdravom porodu. Svaki porod ima svoj tijek, svoje vrijeme i nebi ga trebalo ubrzavati. Puno medikamenta i ležeći položaj znaći prolongiranje poroda otežani porod. Puno žena ima uvjerenja, da zbog toga što sam u deset sati ujutro pojela croasan ili nešto drugo imala sam dug i težak porod. Puno njih i kaže zašto nisu napravili carski rez, zašto je morala toliko patiti.

Porod nije patnja trudovi ne moraju biti patnja, sve ovisi kako žena pristupa k sebi i porodu, i kako se postavi zdravstveno osoblje u rodilištu, dali nju plaši dali ubrzavaju porod, ili pusti da žena ima vremena poroditi svoju bebu.  Sviđa mi se ginekolog Frederick Leboyer ili Michael Odent koji stalno pričaju o porodu bez nasilja. Svaka žena ima pravo na porod kakav ona želi, i to nisam ni alternativna mama ni hipi kako bi se moglo činiti. Primalja sam i volim ovaj posao, ali mi je žao da smo mi žene izgubile moć sami nad sobom izgubile smo svaka ljudska prava, čim uđemo u rađaonu. Treba se pripremiti, informirati.

Kako žena sebi može olakšati period boravka u bolnici koji zna biti vrlo stresan?

Samo se treba pripremiti na svake moguće situacije, na trudničkom tečaju će dobiti popis što treba pripremiti za rađaonu i za rodilište, svakako ne zaboraviti punjač za mobitel neki časopis i nešto za gricnuti bilo to u rađaoni ili u rodilištu, iako  znam da ovdje ne dozvoljavaju da nešto pojedete, ali po mom mišljenu ako je zdrava trudnoća i porod i malo duže traje, rodilja gubi snagu onda treba nešto lagano pojesti i popiti, bolje nego da se daje infuzija glukoze, to iz prakse znam i iz vlastitog iskustva, ni na kraj pameti  mi nije bilo da bi mogla nešto jesti. Općenito znam da se može jesti i piti tijekom poroda. Čujem naravno i glasove da što ako treba hitno carski rez, a ja pitam što ako vas pregazi auto? Budimo jake i vjerujmo u sebe i u svoju snagu. Sve ostalo bi trebale biti samo preporuke i savjeti.

Što je s dojenjem? Koliko žena treba inzistirati na dojenju, jel nekad važnije da beba ima sretnu i odmornu mamu umjesto pritiska?

Dojenje je još jedna prirodna stvar koju nam je omogućila priroda. Svaka žena može dojiti i svako dijete zna naći dojku i nahraniti se. To je prirodno. Samo mi smo počele previše razmišljati i slušati druge savjete i prestali slušati svoju intuiciju. Ponekad je teško i potrebno je puno truda, ali može se. Nitko nije rekao da je roditeljstvo lako, majčinstvo lagano i bez problema. Roditeljstvo je jedan od najtežih poslova na svijetu, ali i najljepši. Svi trebaju biti spremni na veliki preokret u svom životu, da beba ne spava da se vi kao mame  više nećete naspavati kako treba. Treba to prihvatiti i uživati u svakom trenutku. Tako bi trebalo biti i s dojenjem, sve se može, mogu dojiti svoje dijete.

Neka spava s vama u krevetu. Mama je najbolji alarm. Nosite bebu, imajte njenu kožu na svojoj koži, pijte čajeve za dojenje, koristite homeopatike i uživajte u tome. Imajte oko sebe ljude, rodbinu pa njih angažirajte, ne morate sve raditi same. Ne mora biti svaki dan skuhan ručak i čista kuća. Mazite sebe i svoju bebu. Ako niste sigurne i gubite ipak tlo pod nogama i ne znate što ćete, ne vjerujete si, beba plaće i sve ste probale nazovite savjetnicu za dojenje. Pitajte, tražite pomoć. Jer taj osjećaj kad beba siše iz vaših prsiju i gleda vas  neopisiv je. Zato se opustite, ne nervirajte, ne uzimajte svaki savjet kao zdravo za gotovo. Razmišljajte!

Uz zahvalu Evi citirat ćemo Merete Leonhart-Lupu: „Učinimo trudnoću prilikom da cijenimo svoja ženska tijela.“ Isto vrijedi i za muškarce, ako nas dovoljno cijene, cijenit će i nas i naša tijela koja prolaze kroz sve te faze. No, da bi bili dobar partner i dobra majka, prvo treba cijeniti i voljeti samu sebe. Dajte si strpljenja, brige i vremena. To je vaše pravo. Nitko ne zna što vam treba osim vi sami, a drugi će vam dati tretman u životu, onakav kakav dajete sami sebi. Tko to zove sebičnošću, nije vaš problem. Vaš problem je ne biti problem drugima i sebi, nego ispunjena i cjelovita osoba.