Ostalo / Intervjui

#kvartart

Ivana Begović Habuš: Uspjeli smo! Nevidljiv prostor postao je scena!

Ivana Begović Habuš: Uspjeli smo! Nevidljiv prostor postao je scena!
Josip Vukić

Oni su veseli, raspjevani, rasplesani, osvajaju srca publike, a kada stanu ispred objektiva, postanu pravi mali profesionalci! Oni su Libretići, a mi vam donosimo razgovor s njihovom voditeljicom, Ivanom Begović Habuš, s kojom smo popričali u sklopu KvartArt festivala na Voštarnici

Naš portal redovito prati i podržava aktivnosti glazbene udruge Libreto koju uz Ivanu vodi i njezin suprug Dinko Habuš.

Ponovno su, od ove nedjelje, ušli sa svojom prvom od dvije snimljene pjesme (ZOVEM SE LJUBAV) na Top listu Dječje tv, listu za koju ih vežu samo najljepše uspomene! 

Broj za glasanje za skladbu ZOVEM SE LJUBAV jest 0615264, a ove je godine sjajna novost kako se u glasove ubrajaju i pregledi pjesme (50 pregleda - 1 glas), stoga trk ovdje i glasujte za pjesmui Zovem se ljubav!

Na KvartArt festivalu "Libreto" je nastupio u nedjelju, u ugodnoj atmosferi Dnevnog boravka, pa smo zapitali Ivanu - kako je došlo do suradnje s festivalom?

''Na ponudu da nastupimo na Kvartartu smo pristali s velikim veseljem, odmah nakon što smo proučili o čemu se točno radi i koliko će se dobrih, maštovitih i korisnih ideja izrealizirati kroz sve zamišljene projekte i sudionike, od samoga otvaranja, koje me oduševilo, pa sve do 17. lipnja'', kazala nam je Ivana.

Možeš li nam prenijeti vaše dojmove s boravka u ''dnevnom boravku''?

''Stava sam da ljudi i njihova snaga, energija, rad i entuzijazam čine prostor živućim i životnim, nikako obratno, i odlično što je tu nit vodilju prepoznala i ova ekipa vrlo sposobnih, inteligentnih i predanih mladih ljudi, koji su meni osobno posve nevidljiv i neatraktivan prostor učinili scenom, scenom iza scene, dnevnim boravkom...

I sve naše Libreto curke, male i velike, imale su osjećaj da su došle u jedan gotovo poluprivatni prostor, topao, ugodan i opušten, u prostor gdje je sasvim prirodno i zapjevušiti i stvarno zapjevati iz sveg glasa, i popiti sokić, ljuljati se, pisati i po ploči....

Dati svoj osobni pečat mjestu na koje si došao da zaista i postane na neki način tvoje, a i ti njegov (integralni) dio, kao i svi ostali, i sudionici i posjetitelji''.

Kako ste se osjećali? Hoćete li nastaviti dolaziti na festival?

''Pri ovakvim se nastupima briše granica pjevač - publika, puno su intimniji i nama izuzetno dragi. Gotovo kao da pjevamo na probi, samo sada to isto, u najboljem mogućem izdanju, prezentiramo javno, i pri tome smo veoma ponosni. Proveli smo zaista predivno nedjeljno jutro radeći ono što najviše volimo, u sklopu programa koji itekako podržavamo i nadalje ćemo ga nastaviti pratiti, koliko god nam to naše obaveze budu dopuštale.''

Smatraš li da je ovo tek početak nečeg novog; lijepog?

''Da, već se sada pitam kako će "naš dnevno - pjevački boravak" izgledati kada više ne bude plavoga tepiha, jedara koja zastiru prostor, onih velikih crvenih stolica, cvijeća i pitara, ljuljački...

Bilo bi lijepo kada bi ovo bio tek početak, putokaz i ovom i svim ostalim kvartovima da mi, građani tih istih kvartova, želimo živjeti i stvarati u njima. Javno. I pjevati, i plesati, glumiti, slikati...

Još se jednom zahvaljujemo Organizatorima na pozivu i zaista posebnom iskustvu nastupa koji možda nije uobičajen, ali je baš zato itekako poseban i meni izuzetno drag.''


Reci što misliš!