Ostalo / Kolumne

Sedmi pečat

Hell or High Water: (Ne)obećana zemlja

Hell or High Water: (Ne)obećana zemlja

Bili vi veliki filmofili ili tek prosječni gledatelji, mislim da ste s vremenom već i sami naučili kako nam se koncem godine, kao na traci, pojavljuju pravi 'igrači' kojima s opravdanjem možemo pridodati onaj popularni epitet, 'naj'

U domaćim kinima (nažalost, ne i našem) je tako već startao prigodni 'Cinefest' program (selekcija nagrađivanih naslova s prestižnih festivala poput onog u Cannesu, Berlinu ili Veneciji), u Zagrebu je ovih dana upravo započeo 'Zagreb Film Festival', a sve se na kraju zahuktava s nominacijama za 'Zlatne Globuse', odnosno 'Oscare' početkom iduće godine.

Neke (a s tim mislim, brojne) od najboljih filmova godine ipak nikad ne ugledamo na velikom platnu, no to je priča koja se nastavlja iz godine u godinu i nema više smisla trošiti riječi na nešto što se nikad neće promjeniti. Premda ostaje žal što se takvim filmova nećemo moći diviti u svoj njihovoj raskoši (na kinoplatnu, naravno), ne treba očajavati.

Takve i slične filmove uvijek možete kupiti putem neta, a ukoliko oskudijevate u novcu (mislim da je to slučaj s većinom nas smrtnika), te iste filmove možete pronaći i na neke druge, khmmm... popularno/nepopularne načine. Kako god bilo, ovom prilikom bih vam preporučio jedan od filmova koji po mojem (a i većine renomiranih svjetskih kritičara) skromnom mišljenju zaslužuje onaj spomenuti epitet 'naj'.

Hell or High Water (2016) Režija: David Mackenzie Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham, Katy Mixon, Dale Dickey, Kevin Rankin, Melanie Papalia, John Paul Howard... Žanr: Kriminalistički, drama, western Trajanje: 102 min.

Kako bi uspjeli zadržati roditeljsku farmu prije negoli im je banka zbog nagomilanih dugova oduzme, braća Toby (C.Pine) i Tanner Howard (B.Foster) krenu u seriju pljački filijala te iste banke. Premda je Toby pomno razradio plan i raspored pljački, Tanner je nepredvidljiv i razuzdan. Da bi po Tobya i Tannera zadaća bila tim i teža, na tragu im je iskusni teksaški rendžer Hamilton (J.Bridges)...

Zvuči kao tipični trećerazredni B, C, D, ŽNJ akcijski krimić, zar ne? Eh, kad bi bilo tako, ne bih onda trošio niti vaše niti svoje vrijeme i prostor. O čemu je onda riječ? Zašto je ovaj film tako poseban? Krenimo redom. Glavni 'krivac' za ovo (ne)djelo je Taylor Sheridan, čovjek koji proteklih 20 (!) godina marljivo gradi karijeru karakternog glumca (najpoznatije uloge su mu one u popularnim TV serijama ''Veronica Mars'' i ''Sons of Anarchy''), a paralelno piše scenarije i čeka svoju pravu priliku. Ta ista prilika se desila 2012. kad se njegov scenarij (izvorno se zvao ''Comancheria'') našao na poznatoj 'crnoj listi' gdje je upao u oči producentskoj kući Sidneya Kimmela.

Premda je u početku bilo planirano da se režije prihvati proslavljeni redatelj/glumac, Peter Berg, isti je na sebe preuzeo 'tek' producentsku zadaću, a režija je povjerena jednom od paaa... recimo, najzanimljivih britanskih redatelja srednje generacije, Davidu Mackenzieu (''Young Adam'', ''Hallam Foe'', ''Perfect Sense'', ''Starred Up''...). Kad je uz to objavljeno da su uloge pljačkaške braće dodijeljene 'mladim lavovima', Chrisu Pineu i Benu Fosteru, a da će im rendžersku noćnu moru utjeloviti glumački veteran Jeff Bridges, počele su curiti filmofilske sline zadovoljstva.

I dok su informacije o snimanju polako dolazile do javnosti, naš 'krivac' Sheridan je pokazao i dokazao da njegovo pisanje nije tek usputni posao ili hobi. Naime, dok su Mackenzie, Berg i ekipa dogovarali kad i gdje započeti sa snimanjem, Sheridan je svoj drugi scenarij 'utopio' studiju 'Lionsgate', a ta trampa je u konačnici rezultirala filmom ''Sicario'' (op.a. mislim da vam taj je*eni masterpiece ne trebam posebno predstavljati). Nakon te spoznaje, držao sam fige i molio da ovaj film bude makar i približno dobar. Jel' tako i bilo? Ooooo da.

Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike. Braća Howard su moderna braća James koji samo žele uzeti ono što su drugi prevarom uzeli njima.

Primjer br.1. Jeste li do sad imali prilike pogledati film u kojem svjedokinja odbija pripadnicima vlasti (u ovom slučaju, rendžeru) predati veliku napojnicu dobivenu od pljačkaša pod izlikom da je to gotovo polovica njezine rate za hipoteku? Obećana zemlja ta Amerika, ha?

A što kažete na primjer br.2? Rendžer Hamilton rasisitički pod*ebava svojeg latino/indijanskog partnera Alberta kako su njegovi preci bili Indijanci sve dok nisu došli bijelci, pobili ih, slomili i konačno ih učinili svojima. Alberto mu odgovara kako je prije 150 godina sve to bila zemlja njegovih predaka dok to nisu uzeli djedovi i bake bijelaca, a sad tu istu zemlju otimaju (referira na banke) i njima, al' bez vojske. Zvuči vam poznato?

Eh da, dragi moji. Tako stvari stoje tamo preko 'bare'. Nije Amerika samo Los Angeles, New York ili Miami. Sheridan i njemu slični to znaju. Dosta je bilo mazanja očiju i laži. I sami ste mogli primjetiti kako ovakvi filmovi posljednjih par godina sve češće isplivaju na površinu i vrište za vašom pažnjom. ''Mud'', ''Out of Furnace'', ''Joe''... tek su neki od primjera, a ovaj je svakako jedan i od najboljih. Film kakav je bio posve običan i prihvatljiv buntovnih 60-ih ili 70-ih. Film kakve je Bridges snimao u cvijetu svoje mladosti.

Dal' će se sad, nakon Trumpovog trijumfa, ovakvi filmovi zbog potencijalne cenzure rijeđe snimati, ne znam, no znam da ih ne treba zanemariti. U ovaj film je uloženo puno ljubavi i talenta i sve nam se u konačnici vraća. Od brilijantne kamere (Giles Nuttgens), glume, glazbe (skladali su je jedinstveni Nick Cave i njegov kompanjon Warren Ellis) i režije pa sve do 'glavnog krivca', Taylora Sheridana (op.a. dogodine nas očekuje i njegov redateljski debi, odnosno, nastavak ''Sicaria'').

Ovo je jedan od onih filmova koji puno govore. Jedan od filmova u kojima riječi bole više od metaka. Karakterna studija za pamćenje. Nadam se da ćete i vi ispod površine ovog, tek naizgled pljačkaškog krimi neo-westerna, pronaći neka zrnca mudrosti, jer vjerujte mi na riječ, ima ih na pretek.


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.