Ostalo / Kolumne

Socijalizacija

Blokada

Blokada

Među nama hodaju ljudi tužne i teške sudbine. Ljudi koji budućnost gledaju sa strepnjom u srcu, a prošlost sa sjetom i tugom. Ljudi koji žale za prošlošću, za krivim odlukama, popuštanju nekakvim željama ili jednostavno pucanjem pod pritiskom

Loš kredit, loš brak, želja za novim autom ili stanom, birajte sami. 320 000. Tristo dvadeset tisuća, toliko ljudi u ovom trenutku ima blokiran račun.

U našem društvu toliko ljudi ne može normalno funkcionirati na tržištu rada, primati prihode, plaćati račune, kupovati karticom, online se kladiti ili peglati karticu za božićne poklone. Dolaze nam blagdani, vrijeme kad svi nabace maske lažnog i površnog dušebrižništva, vrijeme kad svaki susret započinje iritantnim ljubljenjem (dva puta), a završava neiskrenim i automatiziranim željama tipa „sve najbolje".

Zabrinjavajuće je da toliki broj ljudi ovo doba dočekuje u situaciji u kojoj ni pošten ručak neće biti siguran. Znam, mnogi će sad povući pitanje kako su se ti ljudi uvalili u probleme u kojima se nalaze. Svaki slučaj je priča za sebe, ponekad je kriva banka, ponekad su krivi ljudi koji nisu realno trošili svoj ili tuđi novac, a ponekad je kriva ljubav prema čašici ili kakvom opojnom sredstvu.

Bez obzira na to, koliko god teška situacija za te ljude bila, ona postaje sve gora. Slučaj umirovljenice koja se nalazi u ovom tipičnom paklu financijsko birokratske noćne more me jučer na tv-u, moram priznati, malo ganuo. Kredit iz kreditne zadruge nije mogla vraćati, kreditna je zadruga dug prodala agenciji koja se bavi naplatom dugova pa je ta agencija ovršila umirovljenicu.

Vjerojatan epilog cijele priče je takav da će dotična gospođa ostati bez jedine nekretnine koju posjeduje, zbog, pazite sad, deset tisuća eura. Strašno. Vi svi koji čitate ovaj tekst, sigurno znate nekoga tko ima vlastiti posao i svi znate koliko često država upada u vaš prostor i traži od vas da predočite ovo, ono...

Mene zanima koliko puta je nekakav inspektor ušao u kreditnu zadrugu ili ovu agenciju utjerivača dugova. Ne znam konkretan podatak, ali predpostavljam da su im ipak zanimljiviji ugostitelji, obrtnici trgovci...

Država ima svoje prioritete, namaknuti novac i onda ga raspodijeliti kako oni smatraju da je najbitnije i najučinkovitije. Procijeniti što je bitno, to je valjda najveća životna mudrost koji čovjek može dosegnuti za života. Mi kao nacija imamo kolektivan problem baš u postizanju te jedne stvari.

Porezna reforma koja pogoduje monopolu jednog „gazde" a udara na one koji su zaslužni za trećinu BDP-a, razlog zašto se Pernar ustao iz emisije, dva puta, ili zašto netko ostaje zbog stana zbog apsurdnog kredita u kreditnoj zadruzi. Ja sam se negdje sa dvadesetak godina pomirio s time da me ne mora voljeti svatko koga poznajem, to mi je dosta olakšalo život.

Eto jedne mudrosti, nije baš nešto velika za čovječanstvo, ali taj korak je na neki način bio velik za mene. Što ćemo s bitnim stvarima u našem društvu. Koliko ste puta kao odgovor na kritiku dobili: „Ako ne voliš ovu državu, što radiš tu?" Bitnije je šutjeti, okrenuti glavu, ignorirati situaciju i ljude. Što su zapravo bitne stvari za nas? Od gospođe koja gubi stan, važnije je bilo to da je Justin Bieber održao koncert u Zagrebu.

Važnije je čak i to da je i bivši premijer bio na tom koncertu, a možda i najvažnije je bilo da je Justin nakon koncerta popio pivo i masirao neku domaću manekenku. Znam, totalno je pogrešno uspoređivati ove dvije kategorije informacija, jedna je turobna i teška dok je druga vesela i odaje dojam da smo nešto bitno u svijetu kad nam dolazi svjetski poznata razmažena zvijezdica.

Meni je jasno da ljudi ne žele nešto što će im kvariti raspoloženje, jer sam znam kako sam se osjećao nakon odgledane reportaže, isto tako mi je majka govorila da se neke stvari u život moraju odraditi iako ne pružaju užitak. Oduvijek je bilo ljudi koji su patili i onih koji su od te patnje izvukli korist. Jednog dana kad gospođu deložiraju, sigurno će joj duša biti mirnija kad ugleda saborskog zastupnika kojeg u maricu nose interventni policajci.

Ne, nije izgledno. Deložacija, za razliku od ukazivanja Pernara ili Sinčića, je izgledna, a saborski zastupnik Pernar je dovoljno puta pred kamerama odnesen do marice, baš zato i uživa u toplini našeg sabora. Nakon što se na koljenima borio za puk, branio posljednju nekretninu, drznuo se dirnuti u aureolu Aleksandra Stankovića, napokon je zaslužio uživati u pristojnoj plaći i pažnji medija. O gospođi će se brinuti netko drugi.

Tko? Blokirani račun je rezultat lošeg poslovanja, kaže odnedavni konzultant Milanović. To nije samo njegovo mišljenje, to je otprilike stajalšte koje sustav zauzima prema vama, meni, nama. Nije pitanje onoga tko vas je, iskoristivši vašu očajnu potrebu za novcem, nasamario kreditom, nego vas koji ste morali platiti režije, naknadu za HRT, odvoz smeća, slivne vode i još more toga. Za život ako ostane.

Pitanje kredita u „švicarcima" se sad povlači po sudovima, a izbori su prošli pa se i retorika ublažuje. Opet će vuk imati obilat obrok, a magarac, znate već... Bit države je da brine o vama, odnosno da uređuje odnose kako bi vas zaštitila od drugih ali i vas samih. Gaženje dostojanstva ovih 320 000 ljudi se događa i dijelom od strane državne čizme, što djelom i propustom, što nebrigom.

Znam da je ljudima odbojno o ovome razmišljati i da je ugodnije uživati u blagodatima koje pruža status kolonije zapada. Onih koji žive na rubu siromaštva je gotovo milijun, blokranih više od četvrt milijuna, karta za Biebera 265 kuna, Pernar kod Bujanca. Treba izdržati još malo, samo da okite bor i nabace one lampice po javnoj rasvjeti. Vijesti o snijegu su već tu, hladnoća je pred vratima, a reklame tople i obiteljske.

Idealno vrijeme koje će vam pažnju odvući na neku drugu stranu, površnu i nametnutu poput reklame za Coca Colu. 320 tisuća blokiranih računa će dati onu tamnu pozadinu koja je zgodna da istakne sjaj lampica. Što je bitno? Odgovor će doći na ovaj ili onaj način. Sigurno je bolje da mi dođemo do njega nego da nam postane jasan onog trenutka kad nam blokiraju račun ili ugledate kolonu ljudi ispred socijalne samoposluge. Do tad, kruha i igara!


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.