Mozak je stroj koji treba održavati. Da mu temperatura nije previsoka, da je stabilan, da je prozračan

Lijenost i nemar čovjekovi su neprijatelji

Da nemamo mozak i misli, imali bi neke opće, osnovne funkcije,  točnije rečeno; vegetirali bi. Kao nekakva bazičnost. A misli i um tu su nam da bi nam pomagali, ako mi tako želimo. No, mi najčešće od njih, kao što to svi znamo, napravimo nešto što nas destruktrira.

Kako? Negativnim mislima, strahovima i negativnim stavovima.

Zašto? Zato jer um koji nije zaposlen, koji nije zaokupljen voli raditi probleme. Kao malo divlje dijete. Ne smatram da je uspjeh i posao to što vrednuje našu pravu vrijednost, ne vrijedimo više ako radimo do iznemoglosti, ali upravo je rad i onaj fizički dio nas ono što um i misli harmonizira i stavlja na mjesto koje im pripada - da nam služe. Da budemo još bolji i produktivniji. Kao što brinemo o zubima, očima, i koži, trebali bi brinuti i o svom mozgu i onom što je unutra.

Ako ćemo još i detaljnije, mozak upravlja svim ostalim organima. Kao kad imate jednu instalaciju, npr. u kupaoni. Postoji umivaonik, „špina" i sve oko te instalacije, ali da bi to sve funkcioniralo najvažnija je voda.

Mozak je stroj koji treba održavati. Da mu temperatura nije previsoka, da je stabilan, da je prozračan. Kada smo skloni najgorim mislima koji utječu destruktivno na svakodnevan život? Jeli to kada ste puni zahvalnosti za svoj život i puni entuzijazma oko onog što radite?

Tada smo fokusirani, usmjereni i tada smo najharmoniziraniji i stabilni i što je najvažnije, svoji i nepokolebljivi. Pogledajte oko sebe, ljudi koji vole ono što rade, ljudi koji prije svega rade, ljudi koji imaju svoje fokuse i ciljeve, planove i želje koje ispunjavaju svoj potencijal i „rade na sebi".

Ljudi koji se u prenesenom značenju drže motike i svog posla neće biti destruktivni, u njima nema vremena za puno depresije.  Kada se posvetimo davanju i služenju drugima kroz svoj rad, a uz to osjećamo poniznost i zahvalnost prema životu, tada nam postaje važnije biti u miru, nego u pravu. Tada nam nije problem ni nekom oprostiti, radi nas- da ne usporavamo svoj rast. I tada možemo samo biti sretni i zadovoljni.

Budimo zahvalni, živimo sada, a ono što radimo, radimo za dobrobit svih i s puno ljubavi. Vratiti će se-  ne kao na tržnici, nego tamo gdje treba i kad treba.