Ostalo / Kolumne

Sedmi pečat

Captain Fantastic: Odgoj djece u svijetu kontradikcija

Captain Fantastic: Odgoj djece u svijetu kontradikcija

Kad živiš u ovako trulom kapitalističkom društvu, s vremenom se valjda pomiriš i s činjenicom da kao zagriženi filmofil uz sve te puste komercijalne budalaštine koje nam serviraju (mislim, ''Računovođa'', heeeej?) nikad nećeš ugledati svoje filmske favorite (a ujedno i ponajbolje naslove u godini) na velikom filmskom platnu

Istina, kino lanci tu i tamo organiziraju popratne programe (npr. 'Cinefest') kroz koje tobože afirmiraju festivalske i indie filmove, no takvi ne nalaze put u manje gradove poput našeg već ostanu rezervirani isključivo za gledatelje u Zagrebu, Rijeci, Splitu ili Osijeku.

Mi ostali? Mi smo osuđeni na milost i nemilost kinodistributera koji nam na kapaljku 'proturi' tek pokoji kvalitetan naslov (iza kojih naravno stoje veća filmska studija) u moru uvredljivo loših blockbustera, nastavaka i spinoffova. Ja osobno neću robovati njihovim odlukama, 'mreža' je puna dragocijenih i pametnih filmova da bi bila prava šteta zanemariti ih. Od nedavno se među takvim draguljima može pronaći film i kojeg su mnogi renomirani kritičari proglasili jednim od najboljih ostvarenja godine. Nakon što sam ga i sam pogledao, mogu se samo složiti s njihovim zaključkom.

Duboko u šumama sjeverozapadnog dijela S.A.D.-a, Ben Cash (V.Mortensen) strogim, al' pomno isplaniranim režimom vrši odgoj svojih šestero djece. Od ranojutarnjih isrpljujućih treninga pa sve do lova i učenja (od filozofije, medicine, fizike, astrofizike, matematike pa do političkih nauka i stranih jezika), Ben i njegova djeca žive van nametnutih okvira institucija i modernog društva. Oni su sposobni preživjeti u divljini i spremni na gotovo sve izuzev susreta sa modernom civilizacijom. Kad Ben dozna da je njegova hospitalizirana supruga počinila suicid, djeca ga unatoč zabrani njegova punca (F.Langella) nagovore na putovanje u Novi Meksiko kako bi prisustvovali njezinom pogrebu...

Captain Fantastic (2016)

Režija: Matt Ross

Uloge: Viggo Mortensen, George McKay, Samantha Isler, Annalise Basso, Nicholas Hamilton, Shree Crooks, Charlie Shotwell, Trin Miller, Steve Zahn, Frank Langella.

Žanr: Komedija, drama

Trajanje: 118 min.

Kako to inače biva s malo 'pomaknutijim' pričama, ovo je jedan od onih filmova kojeg ćete ili zavoljeti na prvu ili ćete već nakon 10, 20 minuta s gnušanjem prekinuti njegovo gledanje. Ukoliko vas neobična priča i likovi ipak zaintrigiraju od samog početka, onda vas očekuje gotovo punih dva sata pravih glumačkih bravura i lekcija iz mudrosti koje će vam s lakoćom izvući osmijeh na lice. Što je toliko revolucionarno u ovoj priči, a da već do sad nismo kroz brojne reciklaže imali prilike pogledati?

Hrabrost i fantastična utopijska ideja u kojoj niti mi, niti naša djeca ne moramo robovati standardima nametnutih od strane nesposobnih i korumpiranih institucija odnosno, pohlepnih korporacija kojima je bitan isključivo profit.

Naravno, autor filma Matt Ross je u potpunosti svjestan činjenice kako ovakav način življenja i revolucionarnog otpora modernim vremenima (s kojima naravno dolaze i sve bolesti modernog društva) nije ništa drugo doli puka fantazija, no njegov cilj je da s ovakvom pričom potakne diskusije i polemike o našem načinu življenja i što možemo učiniti kako bi ga poboljšali. Svi mi tu i tamo maštamo pobjeći na pusti otok ili u šumu, no dal' bi se znali nositi s tim?

Kohezija s prirodom, primjena iskrene komunikacije s djecom neuvjetovane njihovom dobi, upotreba hladnog oružja za preživljavanje u divljini ili urođena odbojnost spram konzumentarističkom ustroju. Dakako, metode kojima Ben na grub način priprema svoju djecu na preživljavanje, u očima mnogih će djelovati kao klasično zlostavljanje i egoistički pristup s kojima ih unaprijed osuđuje na propast, no je li uistinu tako ili smo mi svi robovi nametnutih pravila?

Jedan od prvih šokova 'civiliziranog društva' s kojim su se djeca susrela bio je fizički izgled pretilih osoba, a na pitanje najmlađeg sina što je to Coca Cola, Ben mu je hladno odbrusio kako je to voda s otrovom. Metoda za brzo odj*bavanje policijske patrole? Glumite da ste religiozni fanatik i započnite grupno pjevanje u slavu Gospodinu. To su naravno tek neke od brojnih Rossovih referenci na spomenute bolesti modernog društva, no s druge strane nam jasno daje do znanja da niti Benove 'očinske' metode nisu u potpunosti ispravne i kako njegovo tvrdoglavo poimanje 'stvarnosti' ugrožava budućnost toliko mu voljene djece.

Teško bi se dalo reći da je gerilsko tjeranje djece (od kojih najmlađe ima tek 8 godina) na vertikalno veranje po skliskoj stijeni isključivo za njihovu dobrobit ili da im kao poklon valja dati lovački nož za deranje jelenje kože, no izgubljen u tom svojem tvrdoglavom, hipijevskom otporu ka omraženom kapitalističkom, religijski 'zatrovanom' društvu Ben polako al' sigurno gubi kontrolu. S vremenom postaje svjestan kako idealnost leži negdje između, a dal' ju je na kraju uspio i pronaći, neću vam otkriti, pogledajte sami.

Reći ću još i to da je gluma (kako Mortensenova tako i njegove 'filmske' djece) redom izvanredna, a hoće li Akademijini 'mudraci' imati muda makar nominacijama pohvaliti ovakvu priču, doznat ćemo na vrijeme. Nagrade na prestižnim festivalima u Cannesu, Karlovyim Varyma, Palm Springsu i Seattleu govore dovoljno. Dirljiv, duhovit i inteligentan film s pojedinim gadljivim (al' za priču nužnim) prizorima, nabijen emocijama i hrabrom pričom po mojem je skromnom mišljenju definitivno jedan od ponajboljih naslova godine.


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.