Ostalo / Kolumne

socijalizacija

2016

2016
AP

Još malo pa je gotova ova 2016 godina. Mnogi je neće pamtiti po dobrom jer je obilovala događajima koji su ostavili ožiljke na kolektivnoj svijesti ljudi. Pamtit ćemo ovu godinu po dvije vlade koje su praktički identične ako zanemarimo  dva krajnje desno orijentirana marginalna političara.

Još malo pa je gotova ova 2016 godina. Mnogi je neće pamtiti po dobrom jer je obilovala događajima koji su ostavili ožiljke na kolektivnoj svijesti ljudi. Pamtit ćemo ovu godinu po dvije vlade koje su praktički identične ako zanemarimo  dva krajnje desno orijentirana marginalna političara.

Događalo se puno toga na društvenom i sportskom polju. Ova godina je obilježila raspad domaćeg nogometa, raspad domaće košarke i poneke svijetle trenutke individualnog sporta. Olimpijada je na individualnom planu pokazala koliko smo talentirani, a momčadski dio koliko smo zarobljeni u interesima pojedinaca koji saveze shvaćaju kao svoje obiteljske poslove.

Kulturno gledajući,  ne možemo reći da je godina bila nešto pretjerano plodna. Bivši ministar kulture je u najmanju ruku bio kontroverzna osoba koja je uvrijedila mnoge naviknute na državne subvencije. Uvrijedio je i mnoge ljude liberalnih pogleda na svijet, istovremeno postajući ikona onima koji su prešli i preko toga što ne dijele istu religiju, ali djele iste ideološke poglede na svijet i povijest.

Oporba je porušila sve rekorde nesposobnosti pa je naposlijetku porušila i samu sebe. Ova godina je na neki način bila obilježena nestabilonošću u političkom smislu. Svašta se događlo oko firme  kod koje se kupuje gorivo, arbitraža, odustajanje od arbitraže, Rusi, Amerikanci i tako dalje. Politički je pokopan još jedan vođa desnice i jedan vođa lijevice. Živi su i zdravi, ne brinite.

Hrvati su se u ovoj prošloj godini brinuli oko i za izbjeglice,  brinuli su o tome hoće li se reformirati školstvo, brinuli su hoćemo li proći skupinu na „Europskom“. Uglavnom, brinuli smo svi. Godina nije obilovala razlozima za slavlje, više smo brinuli. Situacija u Europi i svijetu je isto tako podizala obrve i budila crne misli.

Sjeverna Koreja je svako malo zveckala nuklearnim oružjem, Europa se raspadala pa okupljala, Ameri izabrali dojučerašnju medijsku maskotu za predsjednika. Amerikanci i Rusi su zajedno rasturali Siriju, a Afrika je pratila trendove u osnivanju militantnih islamističkih organizacija.

Ukratko, svijet se nalazio na prekretnici. Ljuljaju se veliki sustavi vrijednosti, ekonomija propada, priroda divlja, snijeg ne pada ili se topi na sjeveru.  Avioni su se rušili sami od sebe ili su ih rušile nečije rakete, potapali su se brodovi sa stotinama ljudi, ginuli su kompletni nogometni klubovi. Gladi i bolesti također nije nedostajalo pa su se skupljale donacije, poplave nas isto nisu zaobišle.

Ipak, sve navedeno, svi izgubljeni ili uništeni ljudski životi neće obilježiti ovu godinu. 2016. godina će se za pet, šest  godina pamtiti kao godina u kojoj su nas napustile brojne  zvijezde.  Sve one nesretne duše izgubljene u ratnom vihoru Alepa ili nekog manje popraćenog ratišta u Siriji, sva gladna djeca Afrike neće ostati zapisana u naše sjećanje, pamtit će se Leonard Cohen, George Michael, David Bowie i ostatak važnih ljudi koji su napustili ovaj svijet.

Nikako ne želim umanjiti njihovu važnost, doprinos ili veličinu, samo mi je malo tužno da će takve teme dominirati nad onim temama kod kojih se nešto da učiniti. Sigurno je veliki  gubitak fanovima glazbe odlazak jednog velikana kao što je to bio Bowie, ali medijsko lešinarenje nad tužnim trenutkom stvara osjećaj gađenja umjesto tuge.

George Michael nas je napustio prije par dana pa možete vidjeti s koliko suosjećanja mediji pristupaju toj temi. Ako ste pogledali Dnevnik i njihov prilog na  ovu temu, niste čuli puno o njegovim umjetničkim postignućima već o njegovim porocima, seksualnim sklonostima i njegovim problemima. Život prožet drogama, alkoholom i homoseksualizmom.

Tragično, izdvojiti toliko vremena za osmisliti ovakvu glupost je naprosto poraz na ljudskoj razini.  Pisati da je George Michael homoseksualac je ok,  pa sam je to bio, sam je sebe tako definirao, ali raditi od toga površni senzacionalizam je naprosto odvratno. Traženje nečeg što će kod nas probuditi bilo kakav stav prema vijesti, pa makar kod nekih to bilo i gađenje, je osnovni model prenošenja vijesti. Sve to raditi dok ljudi i dalje ginu u nevjerojatno velikim brojevima, pred očima svijeta je krajnje bezosjećajno.  

Staljin nije puno dobrih stvari u životu napravio, ali jednu je rekao s proročanskom preciznošću;“ Smrt jednog čovjeka je tragedija, a smrt milijuna statistika“. Tragedija tog jednog je trenutačno veća ukoliko je bio poznat, pridodajte tomu bilo kakvu različitost i eto spektakla. Prenošenje ovakve vijesti nikako nebi trebalo biti ideološke naravi.

Kultura nalaže da o mrtvima govorimo sve najbolje, osim ako niste zaduženi za napisati vijest o smrti poznatog umjetnika koji ne djeli iste poglede na svijet kao i vi. Prenošenje vrijednosti se  odvija u jednakoj mjeri i preko ekrana i preko odgoja i tu odgovornost valjda nitko ne shvaća ozbiljno.

Bezosjećajnost i ganjanje slijedeće senzacije vrišti s tv-a, a djeca koja sad brinu o tome gdje će kupiti petarde, sutra neće brinuti o budućnosti drugih. Sirija je svima dosadila, aktualniji je bio pad aviona, prije toga je zanimljivo bilo gledati snimku na kojoj bivši specijalac puca u glavu veleposlanika, a poslije toga tko zna. Ljudska civilizacija proizvodi dovoljno ekscesa da vijesti ne budu dosadne čovjeku zavaljenom u svoj naslonjač.

Kamenja i budala nikad neće nestati, vijesti će uvijek biti. Još malo, za doček „nove“ se već kupiju nove namirnice, veći televizor za bolji prikaz eksplozije i krvi, sniženja samo što nisu. Slijedeća godina će po mnogo čemu biti ista, udarit će nas ogromna tuga kad ode novi velikan, šokirat će nas novi masakr terorističkog napada, oduševljavat će nas novi reality show. Sadržaj ide kao  na tekućoj traci, plaća kasni, a vremenska prognoza griješi.  

Zainteresiranost za tuđu tragediju će i dalje trajati kraće od baterija za daljinski, sve dok tragedija ne preseli u susjedstvo.  Sretna Nova Godina uz novogodišnji program, samo da ga ne prekine kakva prijelomna vijest...


Reci što misliš!