Ostalo / Kolumne

motivacijski kantun

Što želite u 2017.?

Što želite u 2017.?
Leo Banić

Na današnji dan, prvi dan u novoj godini sjedim u lijepoj atmosferi svog doma. Poželila sam se umjesto buke i vreve, uz lijepe čestitke svojih prijatelja i dragih ljudi dati sebi mir. Jer, ne znam slažete li se, ali novi životi, novi krugovi, novi ciklusi traže jedan mir prije tog svega što će novo doći.

Nije mi sve bilo idealno ovih dana,  ali shvaćam da bi se rodio mir, umrijeti treba ono suprotno. Nemir umire kada ga se pusti da nam kaže što želi, novo dolazi- kada staro ode. Ali, sve to treba osjetiti. Drugačije ne znamo ni želimo li to.

Ako ste u blokadama i grčevima- imam potrebu podijeliti svoje inspiracije s vama. Jer, svi mi dijelimo iste muke. Samo što je razlika onih što su uspjeli- upornost. Bili su uz to i  hrabri. Najčešće su  učili, pitali, tražili… Oduvijek sam voljela nove prilike, nove početke. Posebno su bi mili mili odlasci i napuštanja stvari koje mi nisu nosile dobro.

Koje su to? Pa, danas shvaćam da su one gdje se nisam mogla osjećati svojom, gdje nisam mogla ispuniti svoje potencijale. Mi osjećamo s kim i gdje nam nije dobro. Ali često radimo stvari reda radi. Ili, jer u tom trenu nemamo drugi izbor. Ili jer se bojimo biti neprihvaćeni. To je sve normalno, ali tada nema lijepih i novih stvari.

Sjećam se svojih želja, željela sam bolje poslove, kvalitetnije prijatelje, bolje navike… ali nisam ih dobila razmišljajući, nego kada sam slijedeći svoj osjećaj rekla ne ljudima s kojima se nisam osjećala dobro, navikama koje su mi štetile, ponašanju koje mi nije nosilo dobro.

Mislim da sami imamo pravo birati kako ćemo kreirati svoje živote. Ali, da nam onda ne pada teško to što tada nema krivca izvan nas, već smo mi ti koji drugima dajemo pravo da zauzimaju takva mjesta u našem životu. Taman da je riječ o najbližima. Puno puta se ponašamo, protiv sebe, jer se mora tog i tog poštivati, tog i tog slušati. Mora se. Tko to kaže? Ako želimo u novoj godini, više sreće, više guštanja, više radosti, više svojih ciljeva. Hoće li to biti ako nastavimo sa starim oblikom ponašanja?

Tu mi se sviđaju datumi i novi listovi papira. Ako sam oblikujem život, onda danas mogu drugačije. Ako sam nezadovoljna svojim izgledom, svojim ljubavnim, obiteljskim i društvenim životom- definitivno, danas mogu drugačije. Novo ponašanje donijet će nove uspjehe. Promjena je najsigurnije gdje možemo ići. Meni su također teške promjene, borim se s njima,  ali zato je dobro započeti s malima.

Vjerujem da svakoj akciji predstoji odluka i misao. Ulozi žrtve i depresiji predstoje negativne misli i odluka da ne možemo ništa promijeniti da bi nam bilo dobro. Ako želimo npr.krenuti vježbati, također nam je potrebno odlučiti i razmišljati kako možemo. A ne negativno,  kako ne možemo. Život nije svaki dan savršen, ali činjenica je da bez onog stava da hoćemo i možemo, nećemo dospjeti daleko. Jako je važno „sebe čuti“.

Upoznala sam ljude koji su toliko tuđi, a ne svoji, da ne znaju što njihova duša želi. Negdje su je u raljama svakodnevnice pogubili. Postoje li stvari koje ste uvijek htjeli, a negdje ste ih u sebi zatomili? Možda čak ne treba ni puno novca za njih, ali korak po korak, ubili ste želju u svojim srcima. Postoje li sposobnosti i talenti koje ne koristite?

To je kao da je ptica prestala letjeti i pjevati. Ima li gore stvari od ubijanja svojih strasti i impulsa? Svi mi sve više imamo živote uperene u budućnost. Iz grčeva, bojazni… iz slušanja vijesti iz medija, iz sve većeg broja nesretnih oko nas…  Iz tog grča nam takav dolazi.  Taman bilo feštanje, ali ako ćemo do njega sami sebe „izudarati“ strahovima, mukom i neriješavanjem svojih fobija, ne stvarajući sebi prostor da budemo što jesmo. Tako ćemo i feštati, ne svoji, nego opet zaogrnuti svim tim negativnostima. Jer ono što je u nama, svugdje je s nama.

Vjerujem da Bog, život, ljubav, kako god tko „To“ zove, uvijek govori- neka tako bude. Uvijek nam uslišava molitve. Ali ne čuje riječi nego uvjerenja i osjećaje naših srca. I tako kada ja kažem- „ja to ne mogu“, tako i bude.

Mislim da nas nitko ne kažnjava, niti nam što uskraćuje. Nitko ne želi da smo nesretni. Ali sami sebe, puno puta kažnjavamo i sebi uskraćujemo. Ljudi koji su uspješniji od drugih, često imaju samo drugačije poglede, ponašanje, odluke, težnje i navike. Zato, za doći do svojih novih ciljeva (za početak odaberite samo nekoliko, ima vremena i za druge) uzmite one osnovne gdje ćete vi biti sretni i mijenjajte svoje misli, odluke, tako će doći i drugačiji rezultati i akcije.

Voli život kada ga u sebe pustimo. Ponašamo se kao da ćemo ovdje biti 350 godina, no, birajući biti sretni, odmah i danas. Donoseći napokon odluke koje će nam donijeti dobro, prije svega da smo radosni, sretni i ispunjeni. Ne znam mislite li jednako, ali  mi tako nemamo što izgubiti. Jedino koga možemo u životu izgubiti je sklad s nama samima.  

Ako će nas zbog toga prozvati sebičnima, netradicionalnima, luckastima- potpuno imaju pravo. A što ćemo mi, koga ćemo slušati, opet je samo u našim odlukama i mislima. I ja se osjećam zadovoljno nakon napisanog teksta. Osjećam se bolje, umjesto negativnosti u glavi odlučila sam danas podijeliti motivaciju s vama. I učinila sam to.

To će povući i  druge dobre aktivnosti danas. Pozitivno privuče pozitivno. Bit će i smijanja na moje ideje i negativnih komentara. Neki su htjeli kavu, a ja sam se odlučila unatoč tome svemu poslušati sebe. Davajući prostor drugima da to protumače kako hoće, dajem nam svima jedno veliko da.

Da životu, da sebi. Sretna nam svima nova godina.


Reci što misliš!