I dok još svi glasno raspravljaju o trijumfu ''La La Landa'' na posljednjim Zlatnim Globusima, u kina je gotovo neprimjetno stigao film čovjeka kojeg su prošle godine mnogi sa zadovoljstvom (posve neopravdano) popljuvali zbog njegove khmm...loše (?!) interpretacije opće popularnog čovjeka-šišmiša.

No premda smo se na njegovu drvenu glumu (čast iznimkama poput ''Gone Girl'') odavno navikli, kad god paralelno sjedne i za redateljski stolac, Affleck čuda stvara. Zbog čega se onda o njegovom gangsterskom epu ''Live by Night'' ne govori u superlativima niti ga se spominje u kontekstu ozbiljnog kandidata nadolazećih Oskara?

Live by Night (2016) Režija: Ben Affleck Uloge: Ben Affleck, Zoe Saldana, Elle Fanning, Chris Messina, Sienna Miller, Brendan Gleeson, Chris Cooper, Robert Glenister, Remo Girone, Max Casella, Miguel... Žanr: Kriminalistički, drama Trajanje: 129 min.

Po svršetku Prvog svjetskog rata i povratku s krvavih bojišnica, Joe Coughlin (B.Affleck) se zakleo kako će biti svoj gazda i kako više nikad neće primati tuđe zapovijedi. S takvim buntovnim stavom, Joe postane odmetnik i pljačkaš koji se ne libi opljačkati bilo koju banku, a bogme niti ilegalne klubove ozloglašenih bostonskih gangstera. Premda ga njegov otac (zamjenik načelnika policije) Thomas (B.Gleeson) štiti od odmazde, Joe si ipak zagorča život kad se upusti u aferu s Emmom (S.Miller), ljubavnicom irskog gangsterskog šefa Whitea (R.Glenister). 

Za njihovu aferu ubrzo dozna Whiteov rival Pescatore (R.Girone) koji ucjeni Joea da likvidira Whitea ili će ga odati istom. Joe umjesto toga odluči opljačkati još jednu banku i s utrškom pobjeći na jug s Emmom, no stvari nakon pljačke pođu u krivom pravcu i Joe završi u zatvoru. Nakon odsluženja kazne, Joe iz osvete odluči prihvatiti Pescatoreovu ponudu te se uputi na jug kako bi preuzeo poslove krijumčarenja ruma, a ujedno se i osvetio Whiteu... 

Prije 10 godina, gotovo svaki iole ozbiljniji filmoljubac bi na podrugljiv način pristupio gledanju redateljsko/scenarističko/glumačkog pokušaja Bena Afflecka, no baš prije tih famoznih 10 godina, on nam je sa svojim dugometražnim prvijencem ''Gone Baby Gone'' začepio gubice. Skromno je sjeo iza kamere, bratu Caseyu prepustio 'svjetla pozornice' i.... booom, čarolija je stvorena! Bio je to film koji je Afflecka uz scenaristički (više) i glumački (manje) talent, profilirao i kao autora na kojeg možemo ozbiljno računati.

Da spomenuti film nije bio tek puka početnička sreća, u godinama koje su uslijedile Affleck je to potvrdio s naslovima ''The Town'' (2010) i ''Argo'' (2012) s tim da je potonji Afflecku među ostalim priznanjima donio i 'zlatni kipić' za najbolji film. Nije više bilo nikakve dileme, Ben Affleck je postao redateljsko ime koje valja respektirati i čijim se projektima unaprijed valja radovati. Unatrag posljednjih par godina naš Affleck je ipak odlučio ostaviti svoju redateljsku sjedalicu praznom, a umjesto toga se odazvao glumačkom pozivu Davida Finchera (jako dobar nastup u hit trileru ''Gone Girl'') i reflektorima Gotham Citya te je tako postao novi Bruce Wayne/Batman (op.a. ''Batman v Superman: Dawn of Justice'').

Kao što već rekoh, publika ga nije štedjela po pitanju interpretacije Batmana, no on se (s opravdanjem) totalno ufurao u taj lik i fizički se transformirao u mišićavi 'trokrilni ormar'. Negdje između okršaja sa Supermanom i oformljavanjem 'Justice League', Afflecka su 'Warnerovi' producenti podsjetili kako bi bilo krajnje vrijeme da se primi adaptacije istoimenog gangsterskog epa Dennisa Lehanea na koju se obvezao još 2012. Affleck se primio posla, zgotovio scenarij i trčao sa snimanja filmova ''Gone Girl'' i ''Batman v Superman: Dawn of Justice'' kako bi odabrao što bolje lokacije za snimanje. No, džabe mu truda.

U toj i više nego očitoj povuci-potegni situaciji, Affleck je rutinirano brže-bolje snimio film koji unatoč predlošku u konačnici ne nudi ništa nova i zanimljivog što nećemo zaboraviti već par dana/tjedana nakon gledanja. Za vraga ta raskošna produkcija, vrsni karakterni glumci (Brendan Gleeson i Chris Cooper- potonji sa sramotno malo minutaže) i priča koja je mogla ispasti daleko intrigantnija (uz sukob gansterskih klanova, prisutna je i 'štorija' o rasnoj diskriminaciji, okršaj s KKK klanom, južnjački vjerski fanatizam i moralne dileme) kad je Affleck mislima (a bogami i fizionomijom) letao krovovima Gothama.

Sve je ispalo nekako usiljeno, bljutavo i drveno (Affleck pogotovo), a da je ulogu po prvotnim planovima 'Warnera' ipak tumačio Leonardo Di Caprio, siguran sam kako bi nam makar pružio interpretaciju za pamćenje. Ukratko, Affleck je uprskao stvar! Dok god trči sa seta na set i plašteve olako mijenja svilenim odjelima XXXL veličine, nećemo se brzo radovati novom redateljskom trijumfu. Dragi naš Ben 10... ili jedno ili drugo!