Ostalo / Kolumne

Ljubičasta minuta

Zemlja znanja i neodgojenih

Zemlja znanja i neodgojenih

Nema ništa slađe od uništavanja imovine onih ustanova kojima više ne pripadaš

Znate li što radi vaše dijete oko ponoći?

Vaše petnaestogodišnje (pijano) blago bavi se hortikulturom. Razvilo je posebnu privrženost sadnicama pelargonija, a neobičnu sklonost ima i prema maslinama. Također, ekološki je osviješteno i zbog toga vrećicama čipsa i bocama pive ukrašava park. Njegova jednako razuzdana ekipa ima novo mjesto za izlazak: dvorište vrtića i/ili osnovne škole. To je novo IN okupljalište, jer nema ništa slađe od uništavanja imovine onih ustanova kojima više ne pripadaš.

Sve češće slušamo o eskaliranju vandalizma među maloljetnicima.

Crna kronika puna je vijesti o mladima, ili kako bi rekao moj Stari - mulcima, koji se, u većini slučajeva ohrabreni alkoholom, divljaju po parku, a u posljednje vrijeme na meti su im vrtići i škole.

Kako napominje ravnatelj OŠ Šime Budinića, Ivan Čular, s kojim sam razgovarala uoči 'mirnog prosvjeda' učenika kojim se javnosti uputila poruka o potrebi sankcioniranja vandala, maloljetnici koji tulumare razbijajući školsku imovinu, bivši su učenici škole. Dakle, za njih to mjesto ima određenu emocionalnu nijansu.

Čupanje cvijeća, klupa, ostavljanje boca, plastičnih čaša, krađa opreme, razbijanje stakla i ispisivanje kojekakvih poruka (to se ne može nazvati grafitima) zapravo djeluje poput osvetničkog čina. Načina na koji se izražava nekakav maloljetnički bunt, u svom najgorem obliku.

Što im je učinila škola, odnosno, što su im učinili učitelji?

Ima li to divljanje nekakvu podsvjesnu razinu ili se radi o općoj krizi društva koja se odrazila na sve generacije? Što dovelo do toga da mlade ubija dosada i manjak ambicije, a pere ih hedonizam i destrukcija?

Nagomilano nezadovoljstvo, frustracija, ljutnja i otpor mladih osoba prema 'životu i svijetu' uzelo je maha i dovelo do porasta odstupanja u ponašanju. Prestanimo se pitati što učiniti i učinimo nešto.

Razgovarajmo s njima. Pogledajmo ih u oči i postavimo ih kao sebi ravne. Ništa od prodika. Ništa od natrpavanja informacijama i veličanja Zemlje znanja. Zanimajmo se za njih. Oni nisu 'onaj moj stariji/mlađi', nisu samo broj u imeniku. Ne prepuštajmo ih na (ne)milost vršnjaka i medija. To je ono na što smo zaboravili, a zove se Odgoj.

Dodavanje novih komentara je onemogućeno.