Ostalo / Kolumne

Život u čistilištu

Budi moj Valentin

Budi moj Valentin

Je ste li spremni? A za što sada?

Prošao je Božić, Nova, maškare (kao da ih nema, čujemo samo dječicu kako nam zvone u ranim večernjim satima na vrata). I što se još može događati?

Dolazi nam idući ponedjeljak Dan zaljubljenih ili kako se to još popularno zove - Valentinovo.

Pa, dragi zaljubljeni... Je ste li i ovaj put spremni odriješiti kesu?

Stalno govorimo o nekoj komercijalizaciji i sve više čujemo kako ljudi ne obilježavaju ili čak, mrze Valentinovo jer smo ga iskomercijalizirali. Nikako mi to nije jasno.

Komercijalizirali smo Svetog Nikolu, Svetu Lucu, Božić, Novu, Uskrs, Majčin dan, Dan žena, pa čak i Dan mrtvih. A da ne govorimo o rođendanima i godišnjim odmorima.

Svaki taj blagdan i način obilježavanja govori puno o nama samima, našim očekivanjima, pa i o dubini našeg džepa.

Bitno je dobiti što bolji i time, naravno, skuplji poklon, kao i uplatiti IN mjesto za ljetovanje, ali i zimovanje. U svemu tome treba onih papirnatih novčića, ali na žalost ili na smijeh, češće su tu razni namjenski ili nenamjenski krediti, peglanje kartice na rate i slično. Uglavnom, dužničko ropstvo radi što boljeg statusa. Koji smo mi patnici.

Zašto onda i Valentinovo ne bi komercijalizirali? Uopće ne vidim što je tu čudno i sporno.

U redu, razumijem one koji su nesretno zaljubljeni ili nisu uopće zaljubljeni. Naravno da im taj dan ne predstavlja ništa i zašto bi ga obilježavali? Dok sam bila u koži navedenih, ja sam „mrzila" sve koje se vole i ljube, čisto iz obijesti jer ja to nemam.

Ali stvarno ne razumijem zaljubljene! Čini se glupo, baš, na taj dan iskazivati ljubav kada se volimo cijele godine. Ali ipak, ako imamo sve one blagdane koje sam već spomenula u tekstu, onda neka se slave i zaljubljeni. Ne kaže se uzalud da je ljubav glavni pokretač svega. I zaista, kada malo bolje pogledamo (bez ikakve gorčine) sve je lakše kada imaš nekoga tko ti čuva leđa.

Netko tko će ti brisati suze i tješiti te, ali ti to neće zamjeriti i neće te smatrati histeričnom. Netko tko će ti pokloniti ružu da bi ti uljepšao dan, a ne samo da bi te potkupio. Netko tko će ti skuhati ručak jer si umorna, a ne odvesti na večeru da ti pokaže pun novčanik. Netko s kime se ne moraš pretvarati i s kim možeš biti ono što zaista jesi.

I zato baš mislim da nam treba Valentinovo. Priznajmo da ponekad, kroz godinu malo zapustimo tu našu ljubav, vezu ili brak. Previše smo zauzeti brigama i problemima i dovoljno je što je taj netko tu. I osim godišnjice (za one koji to slave) nema nikakvih „vaših" dana. Uzmimo još samo u obzir da je prošla ona prvotna zaljubljenost kada je svaki dan Valentinovo.

E pa onda nam stvarno dobro dođe taj Dan zaljubljenih. Dan na koji se muškarci, ipak malo potrude. Naravno da njima treba sve crtati i osim tih „nekih" dana teško da će se sjetiti iz vedra neba učiniti nešto romantično. Mi, žene, smo s druge strane (Bogom dano) tašte i koliko god ignorirale Valentinovo sve očekujemo neki poklon, sitnicu, neki znak pažnje. I zapravo, jedva čekamo da smislimo nešto „genijalno" za svoju jaču polovicu. Zato, nema smisla opirati se onom što nas čeka u ponedjeljak, jer nas nikako neće zaobići.

Razmišljate još do ponedjeljka što ćete učiniti za svoje voljene, ako niste od onih koji imaju već odavno sve isplanirano. Spontano i iz srca je najjača karta.

Dodavanje novih komentara je onemogućeno.