Ostalo / Kolumne

Život u čistilištu

Maškare ča mogu maškare

Maškare ča mogu maškare

Razmišljaj, razmišljaj, razmišljaj... Već se nekoliko dana ubijam od razmišljanja što bih mogla pisati u ovotjednoj kolumni.

Ne želim pisati o nekim depresivnim temama. Stvarno, ne bi bilo u redu. Dosta je što nas ti svemogući i svemoćni mediji sa svih strana bombardiraju s deprimirajućim informacijama.

„Dvije tisuće i jedanaesta godina je po svemu sudeći godina prekida. U ponedjeljak je bio najdepresivniji dan u godini. Novo pogoršanje vremena donosi snijeg, led, buru i temperature ispod 0 u cijeloj zemlji. Zadrani u Krasnodaru zamrznuti na - 18. Nelikvidnost prešla rekordni iznos od 35 milijardi kuna." I tako dalje i tako bliže.

Zar vam ne dođe da i sami kažete dosta!!!

I tako pokušavam uhvatiti nešto pozitivno u svemu ovome.

Ok, budimo realni. Ovo i je pomalo depresivno razdoblje nakon silnog blagdanskog trošenja. Novčanici su prazni, umovi iscrpljeni, a crtica na vagi se opako i previše pomaknula (naravno) u krivom smjeru. Ali zar stvarno moramo tonuti još dublje?

I nakon silnog razmišljanja sjetim nečeg pozitivnog, o čemu nema ni riječi u medijima i stvarno žalosno da je tako.

Započelo je maškarano ludilo!!!

Mene osobno dugo nije veselilo sve to, čak mi je i pomalo išlo na živce. Mislim da je to možda bilo zbog nekih trauma iz djetinjstva (kao i svakom djetetu „mačkare" mi nikada nisu bile privlačne, blago rečeno), ali danas je sve to iza mene i s veseljem svake godine dočekujem maškare i karneval.

Najjači grad u Hrvatskoj (što se tiče karnevala) je Rijeka i razdoblje karnevala traje od 17. siječnja do 9. ožujka. Ovo godine traje malo duže nego inače jer Uskrs pada tek krajem četvrtog mjeseca.

U Rijeci je to nezaobilazna tradicija i drago mi je što malo pomalo i drugi gradovi preuzimaju te običaje. Odraslima ponekad treba malo oduška da se mogu ponašati djetinjasto i razuzdano. Često mislim da se zapravo i ne maskiramo, već jedino tada pokazujemo svoje pravo lice.

Zar nam nije svima potrebno malo ludovanja kada stalno negdje žurimo ili bolje reći trčimo pognute glave?

Zašto ne bi i mi navukli kupaće kostime usred zime, ufilmali se da smo na Maldivima i da nam dragi/a šapuće kako nas voli više od aviona? I uz sve to nitko nas ne može gledati čudno. Možemo mi uživati kao Sevka i to uz puno manje para, s puno više mašte i s puno ljepšim tipom.

Pokušavala sam saznati kada započinje u Zadru cijeli program karnevala, ali očito još nitko ne razmišlja o tome. Gdje je šator i sve ostalo što ide s maškarama? Sve me strah da ga neće ni biti ove godine (kao neka recesija), pa ću na kraju i ostati u toj depresiji. Nema kupaćeg, nema Maldiva, nema tipa.... A baš sam se radovala šatoru, opuštenom druženju, pa možda čak zaista i maskiranju. Vidjet ćemo.

Ali ako ipak postoji netko tko je čvrsto odlučio do kraja života biti samo „veliki i ozbiljan" i maškare ga silno živciraju, a živciraju ga i ove depresivne vijesti iz dana u dan imam jedan savjet koji sam čula na televiziji. Svaki dan prije spavanja razmislite o bar tri stvari koje su vas razveselile taj dan. Puno ljepše i lakše ćete zaspati, a vjerojatno ćete se sretniji i probuditi. To će vam zaista pomoći da pobjegnete od tmurnog raspoloženja i shvatite kako u svakom danu postoji i više od tri stvari koje su vas razveselile. A možda onda i zavolite maškare. Znam, uporna sam.


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.