Ostalo / Kolumne

Ljubičasta minuta

Za žene i pedere

Za žene i pedere

O ukusima se ne raspravlja?

Baš me briga!

Jednostavno ne mogu dokučiti neke stvari. Mislila sam da je problem tu, u Zadru i takozvanim građanima Zadra. Ipak, čini se da se krah događa i na državnoj razini.

OK, budimo otvoreni: nemamo novaca za osnovno, a kamoli za zabavne, kulturne i sportske sadržaje. A njih stvarno ne nedostaje. Nemate za izložbu? Dođite na otvorenje kada je ulaz za sve posjetitelje slobodan. Jednom mjesečno valjda možete odvojiti nešto para za kino, kazalište, utakmicu ili koncert. A kada u Zadar dolazi nešto malo 'zvučnije', onda se to zna mjesecima unaprijed. Najavljuje radio, tisak, portali, lokalne televizije, dijele se ulaznice u nagradnim igrama. Vrište jumbo plakati.

Jelena Rozga 21. listopada napunila je dvoranu Krešimira Ćosića. Dobro, možda joj to i ne bi pošlo za rukom da joj nisu uskočili i kolege glazbenici: klapa Iskon, Dražen Zečić i Jole. Jasno vam je da ja te večeri nisam bila na Višnjiku, ali moje su se misli neprestano vraćale tamo. Mozgala sam o tome kako bi bilo zgodno da je koncert takvog potencijala bio humanitarnog karaktera, pa da se recimo određeni iznos uplati na žiro račun Darije Šimunov ili djece leptira... ili da dio novca ide domovima za odrasle, beskućnike, azilu za napuštene pse, samo da ide.

No, to je tema za neku drugu kolumnu.

Vratimo se mi praznoj dvorani Krešimira Ćosića pred kojom su se parkirali šleperi s opremom za jedan od najspektakularnijih glazbenih vremeplova danas.

Znate na što mislim - na skupinu 'Abba Again', koja je od 1996. godine počela nastupati u pomno osmišljenom programu 'Abba the Concert Show', a radi se o rekonstrukciji Abbinog nastupa na londonskom Wembleyu davne 1979. godine.

Neću vas pitati volite li Abbu. To nije stvar 'voljenja'. Da vas netko probudi iz dubokog sna i kaže: Bubni jednu Abbinu stvar! i onako blentavi i pospani sjetili bi ste se, ne jedne, nego najmanje pet pjesama legendarnih Šveđana.

Money, money, money! Prije samog koncerta mnogi su se požalili na cijenu ulaznice koja se mogla nabaviti po cijeni od 140 (do 200) kuna. Izračunajte: dovoljno je odreći se tri kave tjedno, za dva mjeseca imali biste za kartu, pizzu i pivo. Iako naši predstavnici turističke zajednice vole rečenice u stilu: 'Zadar je upisan na koncertnoj mapi velikih glazbenih izvođača', nekako mi se to sve skupa klima još od Seala i Gregoriana.

Kao što to već obično bude, zadarski fotografi i kamermani instalirali su se odmah do pozornice i 'okinuli' nekoliko fotografija brojne publike. Dvorana je tako velika da se i onih tristotinjak ljudi u njoj nekako izgubilo. Oni koji su došli na koncert sjajno su se zabavili, pjevajući i plešući na brojne Abbine hitove: 'Knowing me, knowing you', 'Gimme, Gimme, Gimme', 'Chiquitita', 'Fernando', 'I Have A Dream', 'Mamma Mia', 'SOS', 'Waterloo', 'Dancing Queen', a ne mogu odoljeti da ne napomenem kako se publika podigla na noge tek na pjesmi 'Money, money, money'. Baš znakovito, zar ne?

Trinaest izvođača vrhunski su tim, a iza njih je stotine nastupa diljem svijeta. Rasprodali su londonski Royal Albert Hall, a na njemačkoj turneji svake večeri gledalo i slušalo ih je 3 - 10 tisuća ljudi. To su samo neki podaci o velikom oduševljenju publike i uspjehu kojega uživa ovaj tribute-bend. Sa zadarskom su publikom ostvarili sjajnu komunikaciju, bez obzira na slabu posjećenost koncerta.

Možda me to ne bi toliko bockalo da nisam čula kako se Zadar zapravo pokazao najboljim na turneji u Hrvatskoj. Zbog slabog interesa, nastupi u Splitu, Osijeku i Varaždinu su - otkazani.

Još ću spomenuti komentar svog prijatelja, koji mi je riješio nedoumicu. 'Abba? A tko još sluša Abbu, tako neki bend iz prošlosti? Pa znaš kako se ovdje reagira na takvu vrstu glazbe: to slušaju samo žene i pederi'. Sva sreća, mi u Hrvatskoj imamo samo muževne, snažne junake koji posjećuju neke druge koncerte.

Dodavanje novih komentara je onemogućeno.