Ostalo / Kolumne

sedmi pečat

I Don't Feel at Home in This World Anymore: Osveta je najbolji antidepresiv

I Don't Feel at Home in This World Anymore: Osveta je najbolji antidepresiv

Obiteljska mjuzikl fantazija o ljepotici i zvijeri? Trećerazredni horori i komedije? Baaaah! Već viđeno, prožvakano, sažvakano i probavljeno. Ništa od kina ovaj tjedan. Došlo je vrijeme da napravimo malu pauzu od tih pustih blockbustera i budalaština koje su okupirala velika platna jedinog nam kina.

Ovom prilikom ću vam preporučiti nešto posve drugačije. Slijedi jedan mali i ugodni izlet u – čudno.

Ruth (M. Lynskey) je povučena i depresivna njegovateljica koja bezuspješno pokušava pronaći razlog za življenjem u sve nekulturnijem, ispraznom i neprihvatljivom društvu. Nakon što joj netko provali u kuću i otuđi laptop i bakinu srebrninu, Ruth se za pomoć obrati policiji. Detektiv zadužen za slučaj i ne pokaže neki osobiti interes oko istrage zamjerivši Ruth kako nije zaključala stražnja vrata od kuće zbog čega nije niti bilo tragova nasilnog ulaska. Isfrustrirana nemarom policije, Ruth odluči uzeti stvar u svoje ruke, a kad pronađe sumnjivce, za pomoć se obrati svojem bizarnom susjedu Tonyu (E.Wood)...

I Don't Feel at Home in This World Anymore (2017)

Režija: Macon Blair

Uloge: Melanie Lynskey, Elijah Wood, David Yow, Jane Levy, Devon Graye...

Žanr: Komedija, drama, kriminalistički

Trajanje: 96 min.

Znam da na prvu ovo i ne zvuči osobito originalno i privlačno, no vjerujte mi kad vam kažem da vas očekuje jedno uvrnuto i zabavno putovanje. Nedajte se isto tako i zavarati manje-više nepoznatim imenima redatelja i glumaca (iznimka je naravno Elijah Wood) jerbo su isti ovdje učinili jedan je*eno kvalitetan posao. A kad već govorim o nepoznatom, siguran sam kako većina vas ako već ne po imenu onda makar po izgledu prepoznaje Melanie Lynskey (najšire poznata kao otkačena Charlieva susjeda Rose iz popularnog komičnog TV serijala ''Dva i pol muškarca''), dok je redatelj (debitant) Macon Blair filmofilima poznat po nezaboravnim glumačkim (!) rolama u višestruko nagrađivanim indie 'biserima' Jeremya Saulniera ''The Blue Ruin'', ''Green Room''  i ''Murder Party''.

I upravo je spomenuti Jeremy Saulnier sa svojim prepoznatljivo ispaljenim stilom vidno utjecao na svojeg 'kućnog' glumca Macona Blaira da se okuraži u redateljsko/autorskim vodama što je ovaj na kraju i učinio. Rezultat? Rekli bismo – prvo pa muško! Blair je očigledno dobro 'pratio na nastavi' jer je skupio manje-više sve dobre fore svojeg frenda Saulniera što je bilo dovoljno da bude okrunjen prestižnom nagradom žirija festivala u Sundanceu. E to je zovem pravim redateljskim debijem. No što je to toliko fasciniralo članove žirija?

Obična žena izgubljena u prostoru i vremenu (no ne svojom krivicom) želi samo malo pažnje, pristojnosti i osjećaj normale, a svi znamo kako je globalno selo danas poprilično sje*ano i kako njezine (naše?) skromne želje nažalost graniče sa samom fantazijom. Možda je problem u njoj samoj? Čisto sumnjam. Znate za one 'sitnice' zvane opća kultura?    

Primjer br.1. Prelazite preko parkinga na putu ka svojem autu i odjednom se neki vozač bahato izvlači sa svojeg parkirnog mjesta ne mareći za činjenicu kako vi imate prednost i kako bi vas mogao pregaziti. Zvuči poznato?  

Primjer br. 2. Kupujete si u nekom supermarketu (i sl.) tek jednu jedinu za vraga nužnu stvar, no na putu ka praznoj blagajni od nikud vam se prepriječi neko bezobrazno stvorenje s krcatim kolicima i ne pusti vas da na brzinu obavite svoju kupovinu već se brže-bolje pogura? 

Ovakvih i sličnih situacija smo se već nagledali i proživjeli i baš zbog toga se lako možemo poistovjetiti s našom (anti)heroinom kojoj jednog dana jednostavno 'pukne film'. Svi mi manje-više maštarimo o vlastitom provođenju pravde, no u trenutku 'kipljenja' u nama (većini) se aktivira onaj vražji osigurač zvan pristojnost i nastavimo gutati i gutati. E pa našem Blairu je 'puknuo film' i odlučio nam je na jedan bizarno duhovit, a na kraju i krajnje brutalan i apsurdan način prikazati što bi bilo da tvrdoglavo krenemo u provođenje vlastite pravde. Naravno, u stvarnom životu stvari se baš ne bi odvijale na ovako ispaljen način, al' koga briga? 

Priča je ovdje posložena onako idealno pomaknuto s hrpom duhovitih, originalnih i bizarnih situacija i što više tonemo u taj svijet čudaka i bizarnosti, sve se više osjećamo kao kod kuće. Melanie Lynskey i Elijah Wood su besprijekorno utjelovili jedan savršeno nesavršen par čudaka u koje se brzo zaljubite i navijate da 'odu do kraja'. A Macon Blair je unatoč manjku iskustva u režiji ovu 'ludost' sigurno priveo kraju. Naravno, da nije otkačenih producenata sve jačeg i iznimnog kreativnog 'Netflixa', teško da bi se sad razbacivao hvalospjevima. Premda sam siguran kako mnogima ovakav tip filma neće biti po guštu, pokušajte mu pružiti priliku. Sudionici ove ispaljene avanture (kako oni ispred, tako i oni iza kamere) su to zaslužili.

Reci što misliš!