Kroz posljednjih par tjedana mogli smo napasti oči i odmoriti mozak uz raskošne SF-ove, napuniti krvne žile maslacem iz pregrijanih kokica i gaziranim otrovima, no sad bi bilo vrijeme da si malo i obogatimo dušu nekim egzotičnim i pametnim filmom.

Kao zicer za tako što, uvijek valja baciti pogled na novitete iz južnokorejske kinematografije, a kako smo u posljednje vrijeme (koje traje i traje...) zatrpani katastrofalnim vijestima o kojekakvim Lex Agrokorima, Siriji, Kolumbiji, itd, zašto ne pogledati jedan pravi, mali film katastrofe?

Na povratku kući, predani auto trgovac, otac i suprug, Jung-soo (Jung-woo Ha) ulazi u nedugo otvoreni, planinski tunel koji se na njegovo zaprepaštenje već nakon nekoliko trenutaka počne urušavati. Jung-soo nekim čudom preživi i ostane zatočen u olupini svojeg vozila zatrpanog betonskom konstrukcijom. Nakon što mobitelom uspije kontaktirati službu spašavanja, započne dugotrajna i složena operacija njegova izvlačenja. 

Teo-neol/Tunnel (2016)

Režija: Seong-hun Kim

Uloge: Jung-woo Ha, Doo-na Bae, Dal-su Oh, Ji-hyun Nam, Hae-sook Kim, Hyuk-kwon Park, Sang-hee Lee...

Žanr: Drama

Trajanje: 127 min.

Čitav slučaj jako brzo izazove medijski cirkus, a svoju priliku za eksponiranjem iskoriste i političari. Vrijeme polako curi, komplikacije se pojavljuju iz dana u dan, Jung-soove mizerne zalihe vode i hrane polako nestaju i izuzev njegove supruge Se-hyun (Doo-na Bae) i šefa službe spašavanja Dae-kyunga (Dal-su Oh) nitko ne vjeruje kako će Jung-soo preživjeti.

Bila to neka posve osobna fobija ili ne, nikad se nisam lagodno osjećao prolazeći kroz naše tunele (pritom prvenstveno mislim na 'macane' Sv. Rok i Mala Kapela). Nakon gledanja ovog filma mislim da me kontinentalni dio Hrvatske neće tako brzo ugledati. Redatelj Seong-hun Kim (ujedno i potpisnik scenarija) nam za razliku od svojih američkih kolega nije dao suviše vremena da se polako upoznamo s glavnim likom i njegovim životom, tunelom i njegovim potencijalnim opasnostima. Naime, ovdje nije prošlo niti par minuta filma i sve se već urušilo u tri p.m..

E sad, spomenuti Amerikanci bi s akcijom započeli tek nakon nekih 20-ak minuta filma u kojima bi spoznali kako su glavni protagonisti ili duše ili ljigavci od ljudi, a kroz narednih sat, sat i pol bili bi zatrpani kojekakvim pirotehničkim, prirodnim i ljudskim eksplozijama nerealnih gluposti i klišeja. Južnokorejci na sreću ne razmišljaju tako (uglavnom). Oni će jedan tragičan događaj poput ovog iskoristiti kako bi kroz satiru raskrinkali nesposobnost svoje vlade u kriznim situacijama, korupciju i nestručnost određenih službi (kako cestare, tako i službe spašavanja). Oni će pokazati kako je moderno društvo rob senzacionalizma, kako su novinari manje-više obični strvinari i kako se pravi ljudi mogu prebrojati na prste jedne ruke.

Povrh svega, Seong-hun Kim je pronašao formulu savršenog balansa. U punih dva sata (i nešto sitno), on nas bombardira emocijama, uzbuđenjem, dramom, humorom i ozbiljnim psihoanalizama svojih likova te nam demonstrira prave i iskrene emocije lišene preseravanja i junačenja. Njegov tragični lik je sklon podijeliti toliko nužne zalihe vode (neću vam otkriti s kim), al' ćete kroz njegovu mimiku otkriti kako to unatoč humanom aspektu čini nevoljko. 

Svaka reakcija je ovdje iskrena i ljudska, a uz izvanrednu režiju i detaljno razrađen scenarij tomu su svakako zaslužni i briljantni glumci predvođeni Jung-woo Haom. Čovjek definitivno posjeduje zavidnu karizmu i talent i s pravom drži status jednog od najpopularnijih i najkvalitetnijih azijskih glumaca današnjice (mogli ste ga primjerice friško pogledati u Parkovom remek-djelu ''The Handsmaiden''). Ako bih već morao izdvojiti neku zamjerku, onda bi to bilo upućeno nešto dužem trajanju filma. Po mojoj skromnoj procjeni, film je slobodno mogao biti kraći nekih 10-15 minuta, no unatoč trajanju, dinamika nije razbijena. Sve ostalo je za čistu peticu! Čvrsta preporuka!