Kilo kave ovamo, kuverta onamo, čokolada od metra ili boca viskija, tradicija ustaljena na nikad stjenovitijem Balkanu. Sistemi su se možda na papiru promjenili, sa zastava su uklonjene petokrake, al' tradicija mita i korupcije na ovim prostorima cvijeta bolje nego ikad.

Možemo se mi busati o prsa i na sav glas uzvikivati stihove 'Lijepe naše', no kad treba poći doktoru, profesoru i ostalim ljudima na 'važnim pozicijama', mahinalno kopaš po policama špajze kako bi negdje pronašao makar bombonjeru ili barem liker domaće radinosti, ma kvragu, poslužiti će valjda i litra domaćeg maslinovog ulja. 

Cristian Mungiu možda obitava tamo daleko, u 'korumpiranoj' Rumunjskoj, al' dok mu gledaš film brzo shvatiš kako smo mi ista 'balkanska braća'. Sa svojim novim osvještavajućim filmom ''Bacalaureat'' iliti ''Matura'', Mungiu nam je opet opalio snažnu kapeladu i nabacio još jednu nijansu crvene boje u već žarko rumene obraze.

Dan uoči polaganja prvih ispita za maturu, nepoznati muškarac fizički napadne i gotovo siluje kćer (Maria-Victoria Dragus) uglednog liječnika Romea (A.Titieni). U želji da njegova voljena kćer nakon tako traumatičnog iskustva položi zahtjevne ispite s najvišim ocjenama s kojima će dobiti stipendiju za studij u Engleskoj, Romeo se za pomoć obrati svojem starom školskom prijatelju, a sad višem policijskom inspektoru (V.Ivanov). Paralelno s tim nemilim događajem i moralnom trzavicom, Romeo proživljava emocionalni pakao u kojem se konačno mora razići sa suprugom Magdom (L.Bugnar) i započeti novi život s ljubavnicom Sandrom (M.Manovici)...

Bacalaureat (2016)

Režija: Cristian Mungiu

Uloge: Adrian Titieni, Maria-Victoria Dragus, Lia Bugnar, Malina Manovici, Vlad Ivanov, Gelu Colceag, Rares Andrici, Petre Ciubotaru, Alexandra Davidescu...

Žanr: Drama

Trajanje: 128 min.

Nije ovo klasični film o korupciji, poručuje nam Mungiu. Ovo je priča o preživljavanju. Priča o čovjeku koji unatoč prijeziru ka krivo posloženom društvu i moralno hendikepiranim ljudima biva prisiljen da u želji za boljim sutra i sam postane karikom tog prokletog, neprekidnog lanca. To vam otprilike izgleda ovako.

Imam automobil koji nije u potpunosti tehnički ispravan, treba mi o glavu, a nemam šoldi za popravak pa ću zamoliti frenda na tehničkoj postaji da mi 'samo' ovaj put progleda kroz prste. Ili npr., moram hitno na magnetsku rezonancu, ali zbog zdrastvenih problema ne mogu čekati čitavu vječnost pa ću za rukav uhvatiti frendovog brata liječnika ili višu sestru koja mi poznaje majku prije negoli sam se uopće rodio.

Da, o tome nam govori Mungiu. O stvarima koje su nam već urođene, kojima smo od malena naučeni. Nisu to klasične kriminalne radnje niti kršenje pravila, uvjeravamo se i lažemo, al' kad svjedočiš istom činu kod neke druge osobe, prvi upireš prstom i vičeš 'lopovčina'!

Kod nekih se s vremenom upali ona lampica grižnje savjesti i moralne odgovornosti. Glasno govoriš kako nećeš biti dio takvog sistema, kako tvoje dijete neće morati donositi jednake odluke. A onda uslijedi grubo prizemljenje. Priznaješ poraz i polako pripremaš svoje voljeno da marljivo uči i polako pakira prtljagu za neki bolji svijet. Tu nema Boga, nema pravde (da citiram još jednog balkanca). 

Mungiu te šamara svojim realizmom, glumcima bez glume, emocijama i destruktivnim otkrićima. Život je onakav kakvi ga sami krojimo, svako je odgovoran za svoje postupke. Netko će pokleknuti i zaglibiti u mulj iskvarenog društva dok će drugi odmahnuti rukom i reći: - Jebite se, idem ja na Novi Zeland!.

Priča je ovo koja je uvijek aktualna na ovim prostorima. Mi možemo opravdanja tražiti u režimima, promjenama vlasti i politike, al' bitku svaki dan gubimo. Mungiu nas je tu lekciju naučio s još jednim bolno iskrenim i briljantno realiziranim filmom. Obavezno pogledati ukoliko vas put ovih dana odvede do Zagreba ili Splita, za zadarsku premijeru (ako je uopće i bude) ćemo se morati strpiti jer, tako su nas naučili.