Ostalo / Kolumne

sedmi pečat

Spider-Man: Homecoming- Paukova mreža satkana od najčvršćih niti

Spider-Man: Homecoming- Paukova mreža satkana od najčvršćih niti

Nije prošlo niti mjesec i pol i... eto njih opet! U toj nepreglednoj lavini superjunačkih adaptacija i serijala, potpisnik ovih redaka je s godinama postao sve izbirljiviji i neke su mu stvari u čitavoj toj infatilnoj poplavi jednostavno postale zamorne.

No, ovaj put sam sam sebi skočio u usta i dozvolio da me preplave ti djetinjasti osjećaji znajući da se nekoć srcu mi dragi 'čovjek-pauk' konačno vratio (točnije, navratio u posjet zahvaljujući vlasnicima prava 'Sonyu') svojem rodnom jatu iz 'Marvel' studija. 

Nakon traljavo realiziranog trećeg nastavka iz Raimeve ere, jedne solidne i jedne poprilično loše adaptacije (''The Amazing Spider-Man 1 i 2''), 'pauk' je ponovno zasjao pravim sjajem. Tako je barem po prvim projekcijama tvrdila kritika (koja u pravilu redovito svr*ava na Marvelove junake, a paralelno pljuje na DC-eve), a bogme i publika. Štoviše, reakcije su toliko pozitivne i pršte superlativima da nije bilo druge već skupiti stvari, odvući se u kino u maniri 'nevjernog Tome' i vlastitim očima svjedočiti tom čudu.

Nakon skromnog doprinosa u borbi protiv pobunjenog Kapetana Amerike i njegovih saveznika (op.a. ''Captain Amerika: Civil War''), Peter Parker/Spider-Man (T.Holland) nestrpljivo iščekuje poziv svojeg novog mentora Tonya Starka/Iron-Mana (R.Downey Jr.) u borbi protiv zločina, no ovaj smatra kako još nije zreo za velike zadatke i da svoj obol pokuša pružiti štičeći stanovnike svojeg kvarta.

Parker nevoljko prihvati tako skromnu zadaću premda i sam u više navrata shvati kako ima još puno toga za naučiti dok se privikava na odijelo koje mu je Stark poklonio. Paralaelno sa svojim superherojskim 'porođajnim mukama', Parker prolazi kojekakva zadirkivanja u školi i ujedno pokušava pronaći način da bez blamaže priđe svojoj simpatiji, Liz (L.Harrier), a najveću podršku mu pruža prijatelj Ned (J.Batalon).

Prilikom redovnog obilaska kvarta Spider-Man jedne večeri zapazi nekoliko kriminalaca koji s nekim misterioznim i moćnim oružjem obijaju bankomat, a kasnijim praćenjem švercera tog istog oružja sazna kako iza svega stoji Adrian Toomes (M.Keaton), poduzetnik koji je nekoliko godina ranije zbog Tonya Starka izgubio ugovor s gradom New Yorkom oko skupljanja otpada raštrkanog nakon okršaja Avengersa i Lokijeve vojske (op.a. ''Avengers'')...

Auuuf... Nemate pojma kako je teško u par rečenica pojasniti što se sve događa u ovom, gotovo dvo i pol satnom spektaklu, no što manje znate o radnji, više ćete biti zaintrigirani, vjerujte mi. A kad već spominjem to pozamašno trajanje, mogu vam s oduševljenjem reći kako je vrijeme prilikom gledanja filma proletjelo u treptaju oka.  

Potpuno je jasno kako su Marvelovi genijalci preuzeli kontrolu od Sonyevih šeprtlja i konačno nam prikazali Spider-Mana u svom svojem vrckavo, zabavnom izdanju.

Spider-Man: Homecoming (2017)

Režija: Jon Watts

Uloge: Tom Holland, Michael Keaton, Robert Downey Jr., Marisa Tomei, Jon Favreau, Jacob Batalon, Laura Harrier, Zendaya...

Žanr: Akcija, SF, komedija

Trajanje: 133 min.

Trebalo je imati muda i prepustiti ovako zahtjevan i skup (budžet od nekih 175 milijuna dolarčića) zadatak relativno nepoznatom redatelju Jonu Wattsu koji za sobom ima uglavnom kratke filmove i solidni dugometražni uradak ''Cop Car'', no za divno čudo, pogodili su.

Realno gledajući, kad bi uklonili sva ta 'superkul' odijela, spravice i specijalne efekte, ovo bi bila još samo jedna tipična teen romantična komedija o dječaku koji se svakodnevno bori sa ljubavnim jadima i školskim bullyjima koje vidno boli njegova inteligencija.

No, svi oni koji su čitali originalni predložak ionako znaju kako to i nije daleko od istine. Ipak, kad pridodate one akcijske prizore sve se to skupa legne savršeno i u konačnici dobijete jedan izuzetno zabavan i dinamičan film uz kojeg ćete se pošteno nasmijati i s osmijehom zadovoljstva napustiti dvoranu. Naravno, scenaristi su na jedan izuzetno inteligentno način našeg Spider-Mana povezali s ostatkom Avengers ekipe (neki od njih se pojavljuju u kratkim ali efektno duhovitim cameo nastupima, dok se ne druge referira kroz kojekakve duhovite prizore i dijaloge) i sve su stvari posložene na pravo mjesto bez nekih suvišnih pitanja poput –što- i -kako?-

Mladi Tom Holland je definitivno dorastao ovako zahtjevnom zadatku i mogu otvoreno reći kako je njegova interpretacija u konačnici daleko efektnija i zabavnija od onih koje su nam uz dužno poštovanje demonstrirali njegovi prethodnici Tobey Maguire, odnosno, Andrew Garfield. Robert Downey Jr. je kao i do sad svoju rolu odradio suvereno, a bilo je i iznimno zabavno gledati sirotog Michaela Keatona koji je nakon uloge karijere u ''Birdmanu'' ironično uistinu obukao 'ptičje' odijelo i ovom prilikom postao 'Vulture'. Eh moj dragi Keatone, nadam se da si zbog ovog blamiranja makar unovčio neki masni ček kad su ti već prije par godina nepravedno 'maznuli' oskara.

Spomenut ću na kraju i kako je uz nevjerovatno dobre efekte, glumu i priču, film dodatno obogaćen i fantastičnim soundtrackom u kojem se uz originalnu glazbu (Michael Giacchino) redom izmjenjuju i rock velikani poput Rolling Stonesa, Ramonesa ili Canned Heata.

Sve u svemu, dobili smo jedan iznimno zabavni ljetni blockbuster i nužno osvježenje u već pomalo posrnulom superherojskom štanceraju. Spidey, veselimo se novim avanturama.

Reci što misliš!