Red sjećanja, red šale, red smijeha, a ponajviše pjesme, našlo se na okupljanju biogardskih „mališana“ rođenih davne 1970. i 1971. godine.

Okupili su se nakon više od tridesetak godina, a gdje drugdje do ispred osnovne škole u Biogradu gdje su i proveli najbezbrižniji dio djetinjstva.

Ova generacija malih Biograđana od preko 100-tinjak njih činila je četiri razreda osnove škole A, B, C, i D. Ma bili smo mi super generacija, pomalo živahni i nestašni ali zar to nije karakteristika svih mladih, kazali su nam već na početku susreta.

Ovom prigodom okupilo se na žalost samo manji broj njih, oko tridesetak, uglavnom onih koji žive u gradu ili njegovoj bližoj okolici. Znatan dio spriječen je obvezama ili živi u udaljenijim mjestima, a mnogi i izvan zemlje. No oni koji su se okupili, odlučili su se zabaviti i  to su i učinili.

Već prve dosjetke iz tih školskih dana ukazuju da su bili doista živahna generacija ali svakako marljiva i bezbrižna, kako to samo mladost može biti. Puno je tu zgoda i nezgoda, kojih se valjalo prisjetiti pa tako i činjenica da su zasigurno bili jedna od generacija koja još nije bila „zaražena“ mobitelima, dakle živjeli su bez porukica koje današnja djeca non-stop tipkaju.

Igrice, te facebook, twiter, kao i razne aplikacije bili su nam totalna nepoznanica. Sastajali smo se uglavnom „uživo“ igrali, družili se... kazali su nam Branka Pelicarić i Niko Babara. No, ne smatramo da smo zbog toga bili manje sretni, naprotiv uvijek smo bili tu jedni za druge, a da je to tako nabolje potvrđuje činjenica da su svi oni danas odrasli i zreli ljudi odgovorni u svojim profesijama ali i u roditeljstvu.

Sjetili su se oni ovom prigodom i svojih razrednika Mile Maretića, Jerolima Peraića, Mate Zaninovića i Antice Urban. Sjetili su se i svog školskog kolege Krešimira Ivanovića-Tumbe, koji na žalost više nije među živima, te su mu ovom prigodom na grob odnijeli cvijeće i zapalili svijeću. Druženje su nastavili uz jelo i piće, a potrajalo je do ranih jutarnjih sati.