Predstava "Nosorog" splitskoga HNK-a premijeru je imala prije točno tjedan dana, 7. travnja, a riječ je o Ionescovoj antidrami čiju režiju potpisuje Goran Golovko, intendant HNK Split, koji se pozabavio spomenutim tekstom zajedno s dramaturgom Jasenom Bokom.

Iako jest riječ o socijalnom klišeju u kojemu se problematizira suvremeni konformizam, predstava je upečatljiva ponajviše zbog zanimljive scenografije i upadljivih šarenih, nikako napadnih kostima koji su u suprotnosti s potpuno tamnom i gotovo besperspektivnom tematikom koja je svakodnevno prisutna i utkana u naše povijesno naslijeđe.

Tako se u predstavi prati fabularna nit koju predvodi dio mase zaposlene u činovničkim službama koja se ispresijeca s dijalozima standardnih Ionescovih likova bračnih parova (Arijana Čulina, Neno Srdelić) iz drama Stolice i Ćelava pjevačica.

Masa se na samome početku referira na i više nego aktualno politiziranje nadolazećih Marulićevih dana kao i na samo stanje drame, baleta i opere u vlastitom kazalištu i to iz perspektive ne samo publike koja ide u kazalište, nego i one koja to tako negdje usputno čuje.

Sveprisutna rotirajuća masa, "guske" kako ih naziva kuma Blebetuša (Nives Ivanković) čija je pojava svakom izmjenom izazivala lavine oduševljenja kod publike jer riječ je o liku čija dikcija i facijalne ekspresije uvelike podsjećaju na svima omiljenu Seku koja ostaje nezaboravna i omiljena u memoriji publike, kritizira, ali se ne miče s mjesta. Tako kuma Blebetuša, u duhu političke kampanje, svojim namjerno iskrivljenim političkim parolama, jer ipak je riječ o Ionescu, poziva svoje guske, da učine korak unazad i tako postanu avangarda.

S druge strane stoji potpuno suprotni prikaz mladića Berengera koji u ruci drži crvenu ružu (Mijo Jurišić) dok se kune u bogatstvo duha, znanost i umjetnost. Mladić Berenger, dio (činovničke) mase sklon porocima (pije, puši, kasni) stameni je vojnik koji se svim silama othrvava navali konformizma i, zapravo je onaj tip pojedinca u društvu koji najviše trpi jer ostaje vjeran svojim postulatima unatoč kolektivu koji će spremno mijenjati stranu samo da bi ostao dio zagađene većine.

U predstavi je prisutan i reklamni diskurs kojim se ironično želi pospješiti unovčenje priručnika "Kako uvrijediti bližnjega svoga".

Valja svakako izdvojiti i mladu Zoranu Kačić Čatipović koja je svojom uvjerljivom izvedbom daktilografkinje Daisy opravdala redateljev izbor za tu ulogu.

Frizure glumica stilizirane su u stilu pin up-a, ali pažljivijem gledatelju neće promaknuti da su upravo "rogovi" na kosi u čvrstoj vezi s tematikom predstave – nosorogom.

Nosorog, simbolični ogromni sisavac u kojega se većina likova na koncu preobražava, prikaz je mase koja je van pameti i kontrole, potpuno pomahnitala i apsurdna.

Predstava je ubrzanoga ritma, apsolutno svaki trenutak života koji je opisan u tekstu je ismijan i izrugan, a takvi su i pojedinim trenutcima pokreti mase, namjerno prenaglašeni i iskarikirani. Ipak ostaje za zabilježiti rečenicu s kraja predstave koja upozorava: "Lako je za ono što pisci pišu, ali ono što se stvarno događa u životu - nikada nije zabilježeno."