Tako reći, nismo se niti okrenuli, a veljača je već tu. Kako to već tradicionalno priliči, u mjesecu 'berbe zlatnih kipića' svoj put po kino dvoranama diljem Lijepe naše započela je dugo očekivana 'Oscar revija' i bez daljnjeg mudrovanja i okolišanja, ovaj tjedan vam predstavljam ne jednog, već dva 'superteškaša' iz kategorije (op.a. među ostalima) najboljeg dugometražnog filma.

No, prije negoli se uputite ka kinu, jedno malo upozorenje- obavezno svratite do dućana po paletu maramica jer vas uvjeravam kako će vam suze teći u potocima.  

Priča "Moonlight-a" podjeljena je u tri poglavlja i prati teško odrastanje Afroamerikanca Chirona.  

U prvom poglavlju, Chiron (A. Hibbert) je povučeni dječak kojeg ostali vršnjaci podrugljivo nazivaju 'Little', majka ovisnica (N. Harris) zanemaruje i izuzev sporadičnog druženja s školskim kolegom Kevinom (J. Piner), on se osjeća prilično tužno i osamljeno. Igrom slučaja, Chiron upozna lokalnog dilera Juana (M. Ali) koji ga preplašenog odvede svojoj kući. Ubrzo njihovo druženje postane učestalo i Juan i njegova djevojka Theresa (J. Monáe) postanu dječaku svojevrsni surogat roditelji. Chiron polako shvaća kako nije poput ostalih dječaka.

U drugom poglavlju, Chiron (A. Sanders) je tinejđer koji i dalje trpi zlostavljanje svojih školskih kolega, posebice Terrela (P. Decile). Majka mu je sad okorjeli ovisnik koja ga prisiljava da joj daje novac koji dobije od Therese za džeparac i izuzev druženja s Kevinom (J. Jerome), on se i dalje osjeća nelagodno u svojoj koži. Jedne večeri, Chiron i Kevin se slučajno susretnu na plaži gdje obojica otkriju svoju seksualnost. Nedugo potom, siroti Chiron zahvaljujući Terrelu dobije batine nakon čega mu se brutalno osveti i završi u zatvoru.

Moonlight (2016) Režija: Barry Jenkins Uloge: Trevanthe Rhodes, André Holland, Ashton Sanders, Jharrel Jerome, Mahershala Ali, Alex Hibbert, Naomie Harris, Janelle Monáe, Patrick Decile, Jaden Piner. Žanr: Drama Trajanje: 111 min.

U trećem i završnom poglavlju, Chiron (T. Rhodes) je sad odrasli muškarac koji se odselio u Atlantu gdje se poput svojeg nekadašnjeg mentora Juana bavi dilanjem droge. Jednog dana dobije neočekivani telefonski poziv od Kevina (A.Holland) nakon čega se odluči vratiti u Miami kako bi se susreo s Kevinom i usput posjetio svoju majku. Chiron nakon razgovora i druženja s Kevinom napokon spozna pravog sebe...

Prije svega, nemojte zamjeriti ukoliko sam vam otkrio veći dio radnje, al' mislim kako to neće narušiti gledanje ovog izuzetnog filma. Ne brinite se, događa se ovdje još mnogo stvari koje se nedaju lako opisati riječima i za koje su potrebne vaše oči i uši kako bi u potpunosti upili atmosferu i osjećaje kojima ovaj film naprosto pršti.  

Neki će reći kako ova priča nije 'njihova' i kako će se teško poistovjetiti s tim svijetom, no unatoč vašem seksualnom opredjeljenju ili rasi, mišljenja sam kako je poruka ovog filma posve univerzalna i značajna. Živimo u vremenu u kojem mržnja i netolerancija bujaju sve brže i jače, i samo je pitanje dana kad će nam 'oni koji vuku konce' početi ponovno zbrajati krvna zrnca, boju kose ili vjerske simbole unutar kuća. Crnci na 'cracku' nisu ni po čemu gori od naših bijelaca na heroinu, ulice Miamija su za sve otuđene i usamljene jednako sive poput naših ulica, a odrastanje uz maltretiranje i nasilje, nažalost sve češće spoznaju i naša djeca.

Težak, ali i optimističan film s iskrenom i uvjerljivom glumom (op.a. M. Ali će gotovo sigurno dobiti Oskara u kategoriji najbolje sporedne muške uloge), fantastičnom kamerom i režijom koja nas na jedan 'malikovski', hipnotički način doslovno baca na te usamljene ulice i uvlači u kožu svojih protagonista.

Ovo je film koji otvoreno vapi za povezivanjem i vašim razumijevanjem. Homofobnim gledateljima poručujem da se otrijezne, na kraju krajeva, baš oni su ti koji će zasljepljeni mržnjom ostati sami u mraku. Oskar za najbolji film? Lako moguće. Najozbiljnija prepreka mu je ''La La Land'', a kako će u konačnici biti, znaju samo akademijini glasači.  

Drugi pak 'teškaš' u kategoriji za najbolji dugometražni film (ukupno je skupio 6 nominacija) će vas ukoliko to već nije učinio gore spomenuti, definitivno uzdrmati, rasplakati i ganuti do bola. Zašto? Neću vam to otkriti u sinopsisu, al' ću vam svakako nastojati natuknuti. 

Lee (C. Affleck) je kućni majstor u jednom stambenom kompleksu u Quincyu gdje izuzev svakodnevnih radnih zadaća, prigovora stanara i povremenih pijanih ekscesa, živi jednim skromnim samotnjačkim životom. Rutinu mu jednog dana razbije iznenadni telefonski poziv iz bolnice u kojem sazna kako mu je nakon duge i teške bolesti preminuo brat Joe (K. Chandler). Lee istog trenutka spakira prtljagu i otputuje u rodni gradić Manchester kako bi se pobrinuo oko organizacije pogreba za svojeg brata.

Nedugo po dolasku, Lee od odvjetnika dozna kako je Joe u svojoj oporuci zatražio da preuzme na sebe skrb oko njegovog 16-godišnjeg sina Patricka (L. Hedges). U tom trenutku Lee se počne prisjećati svojeg nekoć idiličnog života u Manchesteru kojeg je uništila nezapamćena tragedija. Na osnovu tih nemilih događaja, Lee smatra kako on nije prava osoba koja će se moći brinuti o Patricku...

Auf! E, ljudi moji kako je ovo je*eno bolan film. Tijekom gledanja srce mi je u nekoliko navrata skoro puklo od tuge i jedva jedvice sam se suzdržavao od plača. Ne pamtim kad me je neki film toliko pogodio i rastužio. Zašto uopće gledati takvo što? Pa, znate onu- život piše priče? Možda ovaj film ne nudi odgovor kako, al' svakako pokazuje dobar način na koji bi se netko trebao pokušati suprostaviti boli kad ti život okrene leđa i sruši na koljena.

Manchester by the Sea (2016) Režija: Kenneth Lonergan Uloge: Cassey Affleck, Michelle Williams, Kyle Chandler, Lucas Hedges, Gretchen Mol, C.J. Wilson, Tate Donovan, Ben O'Brien... Žanr: Drama Trajanje: 137 min.

Gotovo da i ne prođe dan u kojem nas ne zaskoči neka tragična vijest, no što i kako dalje? Netko (a pri tome mislim, većina) nakon takvog događaja nestane, potpuno iščezne u svojoj boli. No, nismo svi jednaki, nismo svi snažni da se suprostavimo tako bolnim udarcima. Upravo o tome govori ova priča. Kako pokušati dalje, kako pronaći razloge za borbu.

Prije nekoliko godina, za adaptaciju ovog dirljivog Lonerganovog scenarija bio je uvelike zainteresiran Matt Damon, no zbog pretrpanog rasporeda snimanja drugih projekata on se prihvatio produkcije dok je redateljsku palicu prepustio samom autoru scenarija. U konačnici je takav rasplet ispao i najbolji za sam film jer ne mislim da bi itko drugi doli samog autora scenarija mogao tako duboko ući pod kožu svojih tragičnih likova. 

Kompleksna uloga Leea dopala je (glumački) talentiranijem bratu Affleck, a sudeći po prvim prognozama, itekako mu se smiješi (po mojem skromnom mišljenju, posve opravdano) prvi 'Oskarčić' u karijeri. Premda sam skeptičan oko takvog raspleta, ne bi bilo potpuno nezasluženo da ovaj dirljivi film u konačnici iznenadi favorizirani dvojac ''La La Land'' i ''Monlight'' i pokupi kipić za najbolji film, no takva iznenađenja se ipak ne događaju tako često.

Ovom prilikom bi izdvojio i izuzetnu glumačku rolu Michelle Williams (neću vam namjerno otkriti njezinu ulogu), no ona ipak ima nešto teže izglede za osvajanjem nagrade pošto u konkurenciji (op.a. najbolja ženska sporedna uloga) ima favoriziranu Violu Davis koja je gotovo pa sigurni dobitnik.

Mnogima će ovakva priča biti predepresivna i bolna, no oni koji su pogledali film gotovo su jednoglasno uskliknuli kako je ovo 'filmčina' koja se ne propušta. Ja ću se nadovezati na takve izjave i reći kako biste trebali pogledati oba spomenuta naslova, jer ovo su oni filmovi koji zaslužuju nominacije i nagrade i koji nam imaju štošta pametno za poručiti. Predstave su limitirane projekcijama pa prije odlaska u kino dobro provjerite termine prikazivanja.