Politika

priopćenje županijske vijećnice

Marjana Botić: Pomorsko dobro je posljednja linija obrane od posvemašnje pljačke RH

Marjana Botić: Pomorsko dobro je posljednja linija obrane od posvemašnje pljačke RH
Dino Stanin/PIXSELL

Županijska vijećnica iz redova Akcije mladih Marjana Botić uputila je priopćenje pod naslovom „Dok mu živo srce bije". U njemu se osvrće na tekst Novog lista na temu (ne)uvođenja privatizacije na pomorskom dobru

Priopćenje donosimo u cijelosti.

"Dok nam živo srce bije"

U Novom listu od 15. veljače 2017. preneseno u Zadarskom listu; nalazi se članak pod naslovom: „Uvodi li se privatizacija na pomorskom dobru?". Kasnije se u podnaslovima i tekstu objašnjava da Vlada u okviru promjene Zakona o pomorskom dobru namjerava određene dijelove pomorskog dobra, napose luke od osobitog gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku izdvojiti iz ustavnopravnog poretka koje pomorskom dobru kao općem dobru od interesa za Republiku Hrvatsku jamči osobitu zaštitu, pri čemu ne postoji mogućnost vlasništva nad pomorskim dobrom.

Ako Vlada ustraje na tako najavljenim promjenama na pomorskom dobru će se moći stjecati pravo vlasništva, odnosno upisivati hipoteke, pojašnjava se u tekstu.

Uopće nismo željeli spominjati kako je „upisivanje hipoteka" prošlo kod pretvorbe i privatizacije u kojoj je Republika Hrvatska i njen narod izgubio vlasništvo nad nebrojeno tvornica, tvrtki zajedno sa njihovim zemljištem, zajedno sa uništavanjem stotina tisuća radnih mjesta (samo u gradu Zadru od osamostaljenja Hrvatske uništeno je više od 20 000 radnih mjesta) - a to možemo zahvaliti ne samo četnicima i njihovoj agresiji na Hrvatsku, već ponajviše svima onima koji su sudjelovali i provodili „pretvorbu i privatizaciju".

To je doista bolno spominjati jer se zahvaljujući takvim politikama omogućavanja pljačke i privatizacije, mladi iseljavaju iz Hrvatske u Irsku i drugdje, a ogroman broj penzionera nalazi se na granici dostojanstva i kopanja po kontejnerima u potrazi ne samo za bocama nego i hranom.

Čak i nesposobna Milanovićeva vlada u predloženim izmjenama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama za koji je početkom 2014. provela opsežnu javnu raspravu, zadržala je stoljetni institut pomorskog dobra kao općeg dobra. Nesposobno su poslije doduše napravili suludi pritisak da se na morskom dijelu pomorskog dobra (u postotku višem od 98% teritorijalnog mora) dozvoli istraživanje ugljikovodika, međutim unisoni otpor velikog dijela građanstva Republike Hrvatske, potpomognut malim cijenama nafte - taj se plan, na sreću svih budućih generacija kao i naše, otporom svjesnog građanstva osujetio i izjalovio.

Plenkovićeva Vlada međutim upravo pušta u javnost svojevrsno ispipavanje bila naroda: da li će narod u jalovim raspravama oko tema kao što je trotjedni ili dvotjedni vojni rok, dvogodišnji (ne)rad Predsjednice i slično propustiti probni balon ulaganja privatnog vlasništva u naše luke, koje bi onda postale - privatne luke?

Pomorsko dobro je međutim posljednja linija obrane Republike Hrvatske od posvemašnje pljačke i potpunog gubitka suvereniteta hrvatskog naroda, pa bi podvlašćivanje pomorskog dobra predstavljalo zapravo gaženje vlastitih ustavnih normi i udar Vlade na vlastiti pravni poredak.

Da li postoji ijedan narod osim hrvatskog, koji bi nakon toliko dugo čekanog i toliko skupo plaćenog suvereniteta bio spreman u 25 godina izgubiti sve uključujući još od rimskog doba do danas očuvan dio svog teritorija poznat pod pravnim terminom pomorsko dobro?

U naravi termin pomorsko dobro se odnosi na obalu, uključujući obalu otoka, podmorje i more. More koje je po svojoj naravi i naravi onih koji su ga do sada znali očuvati od viških, korčulanskih, bokeljskih, uskočkih... do braniteljskih posada na našim brodovima i "kamenim brodovima"; hrvatskim obalnim gradovima Rijekom, Zadrom, Šibenikom, Splitom, Dubrovnikom..., more koje je bilo slobodno, hrvatsko, naše more i koje se po svojoj naravi moglo koristiti svima jednako - hoće li naše more postati privatizacijska ruševina?

Takvu veleizdaju do sada nije počinio nitko pa ni strane vlasti. Međutim istina je da su na to more i do sada kidisali mnogi okupatori. Hrvatski narod do sada znao ga je obraniti. Tko zna možda u tom narodu ipak nije do kraja ubijena - sloboda.

Ako mislite da su ove riječi „veće od života" - imate potpuno pravo. Teško je o moru, otocima, obali pisati u dnevnopolitičkim ili ne daj Bože; privatizacijskim terminima: oni ne mogu iskazati ono što smo upili nasljeđem i što se našoj djeci želi oduzeti.

Da nas se ne proglasi sukladno udbaškoj praksi; rasistima, komunjarama, kočničarima napretka i slično (što zadnje vrijeme često čujemo jer se opiremo konačnom zatiranju hrvatskog društva) napominjemo da u vezi gospodarskog korištenja pomorskog dobra putem koncesija i pored svih donekle zamršenih instituta imamo pozitivan stav jer se gospodarskim korištenjem mora omogućio razvitak i opstanak na Jadranu. Treba se „samo" prilikom koncesioniranja držati zakona. Nama to nije teško, a ne bi trebalo biti ni onima koji su zaduženi da zakone provode na korist sviju nas. Zovu se, da ih podsjetimo (osobito ako od naših novaca na našoj obali izgrađene luke nabrojanih hrvatskih gradova namjeravaju predati u privatne ruke), zovu se: Vlada Republike Hrvatske. Ne privatne Vlada tko zna koga.

U ime Kluba Akcije mladih i nezavisnih Zadarske županije mr.sc.iur. Marjana Botić

Reci što misliš!

  Vezane vijesti