Zove se Lorka, brazilska je iguana i razmaženi biljojed koji najviše voli palačinke punjene sirom

Po naški se zove Lorka iako je rođeni Brazilac s imenom dobivenim po španjolskom pjesniku i dramatičaru Federicu Garcíji Lorci, ima osam godina, nosi zečju ogrlicu i mačju vodilicu, a bez obzira na crveni tepih kojim su dočekani slavni „Prljavci“, legendarni Škoro, nenadmašni Bralić i „Intrade“ ili glamurozna Rucner, daleko je najveća zvijezda na Viru ovog ljeta.

POPNE SE SUSJEDU NA GLAVU, PA ONDA TAKO ŠETAJU Iguane uglavnom narastu do dva metra dužine, a nakon što dosegnu svoju standardnu dužinu šire se u glavi i struku – baš kao većina ljudi. Nije to jedina sličnost ove simpatične iguane s ljudskom vrstom. „Najviše voli našeg susjeda kojemu se popne na glavu, pa oni tako šetaju“, priča nam Mladen. Iz ove rijetko viđene simbioze čovjeka i guštera tako je valjda i nastao onaj poznati izraz: „Popeo si mi se na glavu“.

Lorka je iguana od 110 centimetara dužine, tri kilograma težine, mudrog izraza lica prepunog strpljenja za sve koji ga žele pomaziti ili se fotografirati s njim. A takvih je ovih dana od naselja Kozjak do plaže Jadro u centru Vira bilo – na tisuće!

„Ne možemo napraviti niti korak, a da nas netko ne zaustaviti i poželi se fotografirati s našim Lorkom. Djeca ga obožavaju, kao što je i on ponosan jer je u centru pažnje. Evo, i sada se šepuri jer zna da pričamo o njemu“, govori nam Sanja Bolšec Krajnik, vlasnica ovog zelenkasto-narančastog guštera biljojeda iz roda Iguana koji potječe iz Srednje i Sjeverne Amerike, a obitava na golemom području od Brazila i Paragvaja do Meksika i Karibskog otočja, kao i na Havajima te sjeveru Floride i Rio Grande Valleyju u SAD. Naći ćete ga još kao zelenu iguanu, legvana, leguana, la iguanu ili iwanu, a sve se odnosi na našeg Lorku iz slavne porodice s oko 650 vrsta guštera vrlo živih boja i s oštrim bodljama na leđima te repom koji služi kao oružje. U Lorkinom slučaju, rep je čisti ukras jer su ga Sanja i njezin suprug Mladen, oboje Zagrepčani s petrinjskom adresom, naučili na dodir i ljubavlju dresirali kao kućnog ljubimca. O, da! Lorka je dresiran, pitom, osjećajan i pametan, ma što god se inače mislilo o gušterima.

„Mirniji je i privrženiji od maca i psića koje imamo na svom imanju u Petrinji. Sve doživljava, razumije i suosjeća. Kada nam je sin bio loše volje, smjesta mu se približio, ljubio ga i mazio se s njim. Sada kada je znao da sin odlazi na more, tri dana nije izašao iz njegove sobe, a nije htio ni jesti. Lorka je zakon“, kažu nam supružnici Bolšec koji su ovu iguanu kupili prije osam godina u jednom pet shopu za svega 550 kuna, a s obzirom na očekivanu dugovječnost od 35 godina i činjenicu kako je pitom poput plišanog mede – cijena mu sada iznosi najmanje 2,5 tisuća eura. Odnosno, ako ćemo oslušnuti tržišnu situaciju, čak i više od toga. Mladen nas tako uvjerava kako ga je jedan Šveđanin kumio i preklinjao, vadio pare na licu mjesta i nudio brda i doline za Lorku. Naravno, sve bezuspješno. EKIMA LORKA SLIČI NA – PSA!? Nisu baš svi oduševljeni Lorkom jer im sliči na zmiju, zmaja ili malog dinosaura, pa očekuju valjda da će gristi ili bljuvati vatru, a nekim turistima na plaži naselja Kozjak baca malo čak i – na psa! „Kada smo s Lorkom ušli u more, počeli su vikati i prijetiti da će zvati policiju jer dovodimo psa na plažu“, čudi se Sanja slabom poznavanju vrsta kod turista.

„Nema šanse! Nema dana u ovih osam godina da Lorka nije bio s nama. Mogli smo ga ostaviti kod susjeda, ali nismo imali srca i snage. Toliko ga volimo. Kada je bio mali, nestao je i već smo izgubili svaku nadu kada se iznenada pojavio. Trebali ste to vidjeti: letio je od sreće prema nama, a o našoj sreći neću ni govoriti. Bio je kod susjeda u zelenilu pa ga nismo mogli uočiti“, prepričava nam Mladen stresnih mjesec i pol dana bez Lorke u kojima je simpatična iguana u susjednom i napuštenom dvorištu pobrstila zelenilo i onda se jednog dana vratila kući – na ručak.

„Lorka je razmaženi biljojed koji jede salatu, krastavce, tikvice, kao i sve voće i povrće, ali najviše voli palačnike. Jede ih sa svim punjenjima – čokolada, marmelada – ali je najviše lud za pečenim palačinkama sa sirom“, kaže gospođa Sanja. A kada se ne peku palačinke ili neka druga poslastica, u hladno i mračno zimsko doba, Lorka se tada odmara u lijepo zagrijanoj pećnici čekajući na ljetne radosti i kupanje u rijeci Kupi ili kao sada – u Virskom moru, na radost sve djece i istinskih ljubitelja životinja. I dok se svi s njim žele fotografirati, maziti ga ili ga samo gledati, Lorka mirno proučava okolinu i strpljivo pozira, a u jednom trenutku – makar nam se možda samo učinilo – čak se i zadovoljno nasmijao.

Nisu baš svi oduševljeni Lorkom jer im sliči na zmiju, zmaja ili malog dinosaura, pa očekuju valjda da će gristi ili bljuvati vatru, a nekim turistima na plaži naselja Kozjak baca malo čak i – na psa! „Kada smo s Lorkom ušli u more, počeli su vikati i prijetiti da će zvati policiju jer dovodimo psa na plažu“, čudi se Sanja slabom poznavanju vrsta kod turista.